Bitno je dobiti što više sa što manje uloženog truda.
Da nije ovakav naslov ne biste ni klinuli, zar ne?
Već od ranog djetinjstva gledao si majku i oca kako naporno rade, kako se trgaju da bi ti na stol stavili koricu kruha. Majku i oca kako trpe i bore se da bi bio isti kao ostali.
Nitko ne voli biti izdvojen ili zbog nekog razloga drugačiji. I tako je s vremenom čovjek (odnosno ti) odrastao i postao onaj mladi moderni (?) čovjek koji odmahuje rukom na ozbiljne i relevantne teme koje se tiču njega i njegove budućnosti. Poput spužve upija samo ono što mu predstavlja zadovoljstvo i izbjegava sve ono što ga čini nesretnim. Izbjegavanjem stvara svoje idealno kraljevstvo u kojemu kreira sliku imaginarnog i cool drugog sebe.
Primjećujem to na svakom koraku i u gotovo svakoj situaciji. Neiskrenost, pozerstvo i lažne maske dobrih ljudskih duša koje vidim na licima mnogih. Jedan od jasnih primjera je situacija u kojoj napišeš članak za humanitarni dječji koncert i taj događaj dobije 5 lajkova, a staviš li poprsje neke starlete ili bijesnu babu iz BB kuće – to se čita i gleda danima. Svi glumimo divne i krasne osobe koje vole bolesnu djecu, male životinje i ljude, a u suštini žudimo za tuđom prljavštinom. Želimo se rugati tuđoj gluposti i opetovano dokazivati kako smo ljepši, bolji i pametniji.
Neki dan naletjeh na reklamu za uređaj koji djevojkama povećava usnice uz zornu demonstraciju prenašminkane 20-godišnjakinje i divljenje ostalih koje ga žele naručiti i probati. To je slika modernog čovjeka, najveći prestiž je imati velike i putene usne te svima pokazati da ih – imaš. Bitno je i dobiti što više sa što manje uloženog truda i nije bitan način ni sredstva kojima ćeš doći do željenog. A tu nalazimo na drugi problem, jer to željeno nerijetko bude skupa dizajnerska torbica, a ne knjiga ili nekim slučajem karta za koncert flaute.
Redovito gledam djevojke i mladiće koji glume nešto što nisu, ”izigravaju” za druge. Jedva hodaju u iskrivljenim potpeticama koje su eto baš morale imati jer ih svi imaju ili pak – piju napitke i bodu se kojekakvim iglicama ne mareći za posljedice.
Pravimo grimase i oponašamo majmune
Fotografije iz noćnih klubova pričaju jednu naizgled idiličnu priču. Svi su mladi, prekrasni nasmijani i nazdravljaju pićima uz omiljene glazbene aranžmane. Međutim, živopisna slika uvijek ima i onu drugu, realniju stranu. Realnost je takva da su mladi u moru “prijatelja”, viđenih popularnih trendova, neprimjerenih ponašanja počeli gubiti svoje ja i živjeti tako da bi se svidjeli drugima ili pak bili bolji od njih. Svakodnevno gledam te mlade ljude i pitam se zašto i tko je kriv?
Jesu li krivi roditelji s početka priče, jesu li krivi nametnuti trendovi, mediji, izvrnute vrijednosti ili pak nešto treće?
Lažne pozerske face, TV programi u kojima Ave i slične imaju svoje minute, slike poznatih kako depiliraju intimna područja i slično, slike su koje se urezuju mladom ”modernom” čovjeku u datoteku “svakodnevica” i ako dovoljno dugo to gleda i ponavlja vrlo vjerovatno baš poput primata sam nehotice postaje takav…
Nazovite me ograničenim i isfrustriranim bijednikom i drugim pogrdnim imenima, ali smatram kako se ”moderni” mladi čovjek polako vraća u doba spilje – ogoljen u masi istih pravi grimase i oponaša majmuna.