BUJNIM POPRSJEM MAMILA UZDAHE: Poznate manekenke oduzimaju dah (FOTO)

Bruno Zlomislić

 Bitno je dobiti što više sa što manje uloženog truda.

Da nije ovakav naslov ne biste ni klinuli, zar ne?

Već od ranog djetinjstva gledao si majku i oca kako naporno rade, kako se trgaju da bi ti na stol stavili koricu kruha. Majku i oca kako trpe i bore se da bi  bio isti kao ostali.

Nitko ne voli biti izdvojen ili zbog nekog razloga drugačiji. I tako je s vremenom čovjek (odnosno ti)  odrastao i postao onaj mladi moderni (?) čovjek koji odmahuje rukom na ozbiljne i relevantne teme koje se tiču njega i njegove budućnosti. Poput spužve upija samo ono što mu predstavlja zadovoljstvo i izbjegava sve ono što ga čini nesretnim. Izbjegavanjem stvara svoje idealno kraljevstvo u kojemu kreira sliku imaginarnog i cool drugog sebe.

Primjećujem to na svakom koraku i u gotovo svakoj situaciji. Neiskrenost, pozerstvo i lažne maske dobrih ljudskih duša koje vidim na licima mnogih. Jedan od jasnih primjera je situacija u kojoj napišeš članak za humanitarni dječji koncert i taj događaj dobije 5 lajkova, a staviš li poprsje neke starlete ili bijesnu babu iz BB kuće – to se čita i gleda danima. Svi glumimo divne i krasne osobe koje vole bolesnu djecu, male životinje i ljude, a u suštini žudimo za tuđom prljavštinom. Želimo se rugati tuđoj gluposti i opetovano dokazivati kako smo ljepši, bolji i pametniji.


IMG_6945
FOTO: Bruno Zlomislić

Neki dan naletjeh na reklamu za uređaj koji djevojkama povećava usnice uz zornu demonstraciju prenašminkane 20-godišnjakinje i divljenje ostalih koje ga žele naručiti i probati. To je slika modernog čovjeka, najveći prestiž je imati velike i putene usne te svima pokazati da ih – imaš. Bitno je i dobiti što više sa što manje uloženog truda i nije bitan način ni sredstva kojima ćeš doći do željenog. A tu nalazimo na drugi problem, jer to željeno nerijetko bude skupa dizajnerska torbica, a ne knjiga ili nekim slučajem karta za koncert flaute.

Redovito gledam djevojke i mladiće koji glume nešto što nisu, ”izigravaju” za druge. Jedva hodaju u iskrivljenim potpeticama koje su eto baš morale imati jer ih svi imaju ili pak –  piju napitke i bodu se kojekakvim iglicama ne mareći za posljedice.

Pravimo grimase i oponašamo majmune

Fotografije iz noćnih klubova pričaju jednu naizgled idiličnu priču. Svi su mladi, prekrasni nasmijani i nazdravljaju pićima uz omiljene glazbene aranžmane. Međutim, živopisna slika uvijek ima i onu drugu, realniju stranu. Realnost je takva da su mladi u moru “prijatelja”, viđenih popularnih trendova, neprimjerenih ponašanja počeli gubiti svoje ja i živjeti tako da bi se svidjeli drugima ili pak bili bolji od njih. Svakodnevno gledam te mlade ljude i pitam se zašto i tko je kriv?

Jesu li krivi roditelji s početka priče, jesu li krivi nametnuti trendovi, mediji, izvrnute vrijednosti ili pak nešto treće?

Lažne pozerske face, TV programi u kojima Ave i slične imaju svoje minute, slike poznatih kako depiliraju intimna područja i slično, slike su koje se urezuju mladom ”modernom” čovjeku u datoteku “svakodnevica” i ako dovoljno dugo to gleda i ponavlja vrlo vjerovatno baš poput primata sam nehotice postaje takav…

Nazovite me ograničenim i isfrustriranim bijednikom i  drugim pogrdnim imenima, ali smatram kako se ”moderni” mladi čovjek polako vraća u doba spilje – ogoljen u masi istih pravi grimase i oponaša majmuna.

Komentari

loading...
-->