Gubitak djeteta najteža je životna trauma roditelja. Mlada majka Ivona Vučičević iz Zagreba progovorila je za HRT Labirnit kako je u samo nekoliko dana ostala bez svoje djevojčice, a u tim teškim trenucima bila je prepuštena samoj sebi.
Majka je ispričala kako je sve krenulo tako što bi se djevojčica ujutro budila umorna, nije mogla stajati na nogama, a hranu bi odbijala. Potom ju je odvela pedijatru.
“Mislili su da je to od viroze, da je to normalno ponašanje djeteta jer je imalo virozu. Ja nisam vjerovala da je to od viroze”, kazala je.
Prilikom jednog vađenja krvi djevojčice, medicinska sestra je rekla kako joj se nažalost ne može izvaditi krv zbog visokih parametara krvi te je moguće da je u pitanju hripavac, magareći kašalj.
“Došli su nalazi da su leukociti 125 tisuća, što znači da su jako povišeni. Nama je došla doktorica, odškrinula je vrata i rekla da moramo u drugu bolnicu. Ona ima leukemiju. I samo je zatvorila vrata i otišla. To je trenutak koji pamtim i smatram da nijedan roditelj, budući, koji će se naći u takvoj situaciji, a ima ih mnogo koji su se već našli, ne bi trebao saznavati dijagnozu usputno, da mu je dijete maligno bolesno, da je životno ugroženo.
Meni je dugo trebalo da mozak percipira da je to java, da nisam to sanjala. Da, dijete ti je u bolnici, maligno je bolesno. Curica je dobila prvu kemoterapiju i očekivano nalazi su pali kroz nekoliko dana. Postigla je remisiju što je bio dobar znak da su s prvom kemoterapijom uništili sve stanice i tu kreću problemi s učestalim proljevima, povraćanjem, a nije ni jela”, ispričala je majka Ivona.
No, nakon svih bolnica kroz koje je prošla s djevojčicom, jedino je jedan doktor vidio nešto dobro u nalazima djevojčice i pokušavao je Ivonu ohrabriti. Majka je kazala kako je sretna što je upravo on bio dežuran na odjelu na dan oživljavanja njezine kćeri.
“Doktor je došao i rekao da je mora maknuti s dijalize jer dijaliza spušta tlak dodatno, a njoj je nizak. Oni su je maknuli s dijalize i nakon toga je prvi put stalo srce. Oni su to uspjeli vratiti s adrenalinom oko pet popodne i ona je bila u redu do deset navečer kada je skroz stalo srce. Svi su požurili u prostoriju i krenulo je oživljavanje.
Doktor me pitao želim li ostati. Ja sam rekla da želim. Ostali smo suprug i ja. Gledali smo. Doktor ju je 45 minuta oživljavao. I u 45 minuta nije uspio nijednom dobiti srce. Koliko god, kad digne ruku, samo ravna crta. U jedno trenutku oživljavanja pogledao je u mene i rekao mi je: ‘Mi je oživljavamo 45 minuta. Želite li da nastavim ili da stanem?’ Ja sam rekla da stane.”
Nažalost, malena je preminula, a majka se dva sata opraštala od nje.
Preokret u vjeri
“23. ožujka joj je rođendan, a 25. ožujka je umrla. Nisam si bila dobra s Bogom jer kakav je to Bog da uzima dijete koje nije još stiglo ništa zgriješiti, da prolazi patnju. Nagledala sam se druge djece na onkologiji. Bila sam jako ljuta na Boga. Prijateljica me pitala bi li smio doći svećenik da joj dadne bolesničko pomazanje dok je još bila živa. Ja sam rekla – ‘Nek’ dođe'”, kazala je Ivona te dodala:
Ja sam htjela samo da taj svećenik dođe i da vidi što njegov Bog radi. Nazvala sam svećenika i rekla da bih došla kod njega i da mi je curica umrla. Očekivala sam u tom trenutku da će on meni reći: ‘Ivona, Bog je milostiv, Bog je dobar’. Ja sam rekla u sebi čim mi to kaže da je Bog milostiv i dobar, ja ću odmah okrenuti glavu i samo ću napustiti ured i nikad više neću ući u crkvu. Tu se dogodio preokret u mojoj vjeri. On je meni rekao: ‘Slobodno ti njemu reci što ga ide'”.
‘Sustav više ne zanimaš’
Ivona smatra kako je svaki roditelj prepušten sam sebi da se bori sa situacijom u kojoj se našao.
“Sustav više ne zanimaš. Gubiš status majke. Prepušten si odmah drugi dan tržištu rada jer si sposoban za rad. Nemaš više dijete u bolnici, tako sustav smatra. Apsurdno je da naši saborski zastupnici iskorištavaju prava šest plus šest, a da majke, roditelji, očevi moraju sutradan ići na posao. Prvo i osnovno, ja molim i apeliram da se dijagnoze ne saznaju na hodnicima, da se ne saznaju u liftu, da se ne saznaju tako da se odškrinu vrata i kažu: ‘Dijete vam je maligno bolesno, ima leukemiju. Idite na drugi odjel’. Druga stvar, psihološka pomoć. To je zakazalo kod nas skroz. Ja sam bila kratko na odjelu. Sveukupno 37 dana. Nisam je dobila”, kazala je majka.
Ivona je nakon dvije godine postala majka dječaka. “Vito se zove. I život je totalni. Ja kažem – on je meni dao život, nisam ja njemu. Najsretnija sam na svijetu jer sam ponovno postala majka”, zaključila je.
