Novčanica od 200 kuna najčešći je predmet krivotvorenja kad je u pitanju domaća valuta. Najlakše ju je podvaliti jer je često u uporabi, a nema neku preveliku vrijednost. Njoj uz bok stoji novčanica od 500, a krivotvoritelji vole i onu od 50 eura. Ipak, to ne znači da samo na njih morate paziti.
Posebno treba pripaziti na mjestima gdje se novac često izmjenjuje, kao što su sajmovi i tržnice.
Pet kućica na Adventu nije zadovoljilo sanitarne uvjete? Evo o čemu se radi
Novčanice se krivotvore s pomoću tintnog i laserskog pisača. Dodirom možemo utvrditi kakvoću papira i tiska. Za razliku od krivotvorine, originalne novčanice su šuškave i hrapave. Lažni novac uglavnom se “podvaljuje” u kafićima i diskoklubovima, gdje sve teče brzo.
Originalna novčanica šuška, treba je znati opipati. Kada takvu novčanicu stavimo uz svjetlo, jasno uočavamo da se na njoj nalaze vodeni znak i zaštitna nit, koja je neprekinuta, s jasno čitljivim mini tekstom. Krivotvoreni novac je specifičan.
“Na 200 kuna uopće nije vidljiv vodeni znak koji bi trebao biti pod svijetlom vidljiv, za razliku od 500 kuna gdje se vodeni znak vidi prostim okom, a trebao bi biti vidljiv isključivo kad ga okrenemo prema izvoru svijetla”, govori Tihomir Mavriček, direktor Direkcije trezora HNB-a.
