DRUGA STRANA ISTINE: Navijači Hajduka, suprotno službenoj verziji, uporno tvrde da je policija tukla i nevine!

Sukob na autocesti (Foto: Ranko Suvar / CROPIX)

Problem je nastao zbog toga što nikomu nisu dali otići, u koloni je bilo i djece, policija ih je izvlačila van i tukla. Mladića koji je prvi put došao, a koji nema veze s navijačima, policajac je izvukao i udarao svom snagom šakama u lice. Čahure i suzavac letjeli su na sve strane.

Tim riječima naš sugovornik i dugogodišnji navijač Hajduka počinje svoju priču o skandalu koji je na noge digao ne samo navijački svijet nego i cijelu naciju. Kako kaže, godinama odlazi na Hajdukove utakmice, pripadnik je čuvene Torcide, ali ono što je doživio na autocesti od policije nikada nigdje nije vidio.

“Policija je pucala po navijačima, slučajnim prolaznicima, to se pokušava zataškati, posljednji put se u Hrvatskoj po navijačima pucalo 1990. na Maksimiru, kad je bila jugo milicija, a ako mene pitate, sada je pucala Mamićeva policija”, ogorčeno komentira naš sugovornik koji smatra da se to sutra može dogoditi pripadnicima bilo koje navijačke skupine pa stoga sve poziva na ujedinjenje i osudu policije jer je, kako dodaje, situacija na Maksimiru i ispred njega bila nehumana.

“Navijače se godinama tretira kao stoku, i sada su nas držali ispred stadiona bez vode, nisu nam dali da idemo do toaleta”, govori usplahireno naš sugovornik iz Splita prepričavajući nemili događaj koji je šokirao Hrvatsku.

Službena verzija

Kao što je poznato, do sukoba između policije i Torcide došlo je na autocesti A1 kod odmorišta Desinec između Zagreba i Karlovca. U tim nemilim događajima četiri osobe ranjene su iz vatrenog oružja koje je upotrijebila policija, ozlijeđeno je 20-ak policajaca, ali i 14 navijača.

Prema službenoj verziji, onoj policijskoj, više stotina navijača krenulo je u agresivni napad na 16 policajaca koristeći baklje, nakon čega su oni reagirali u strahu za vlastite živote, ali i živote zaposlenika benzinske postaje te u konačnici i živote samih napadača. Službeno se nadalje tvrdi kako su navijači koordinirano zablokirali sva tri prometna traka s ciljem potpunog zaustavljanja prometovanja na autocesti A1.

Na taj su način spriječili policijske službenike da priteknu u pomoć svojim kolegama koji su se u tom trenutku nalazili na odmorištu Desinec. Kada je o pucnjavi riječ, iz policije navode kako su pucali u tlo. Iz Torcide stiže posve druga verzija priče, oni policajce optužuju da lažu. “Dosad smo naivno vjerovali da nas barem ne žele i fizički likvidirati. Neuvjerljiva i bizarna objašnjenja o navijačima koji su iz čista mira izvršili desant na benzinsku crpku i mecima koji su se, eto, ‘odbijali o pod’ valjda dovoljno govore sama za sebe”, navodi se u priopćenju Torcide koja se oglasila i putem svojeg profila na Facebooku.

“Klub navijača Hajduka ‘Torcida Split’ od institucija hrvatske države zahtijeva da pomno istraže i sankcioniraju cijeli niz nezakonitih, nehumanih i netaktičnih postupaka vodstva Građanskog nogometnog kluba Dinamo i pripadnika hrvatske policije, koji su doveli do incidenta u kojemu je – prvi put u povijesti – više građana ozlijeđeno hicima iz vatrenog oružja.

Upozoravamo da se u ovom slučaju radi o eskalaciji višegodišnjeg nasilja i torture kojima su navijači izloženi dugi niz godina, vrlo često zahvaljujući sprezi korumpiranih pripadnika ili suradnika osuđene zločinačke organizacije u nogometu i njima bliskih kadrova iz policijskih struktura, kao i osoba iz ovog sustava koje im barem nesvjesno asistiraju”, poručili su u opširnom statusu navijači splitskog kluba podsjećajući da je hrvatska policija dužna osiguravati nogometne utakmice, a ne asistirati njihovim organizatorima u provođenju nezakonitih, samovoljnih i apsurdnih ograničenja pri ulasku navijača na stadion.

Jednako tako naglašavaju da je policija dužna nadgledati provođenje zakona koji uz ostalo organizatorima utakmica propisuje obvezu da osiguraju normalan dolazak navijača na stadion, pri čemu je, prema tezama iz Torcide, navijačima policija dužna osigurati ne samo slobodu kretanja nego i izražavanja mišljenja.

Produžena ruka

“Hrana i voda te obavljanje osnovnih fizioloških potreba su minimum i bazične ljudske potrebe, osim ako hrvatska policija ne smatra da navijači iz nekog razloga nemaju prava ni na to”, naglašavaju iz Torcide u kojoj kažu da policija mora štititi građane, a ne ih mlatiti i neselektivno maltretirati suzavcem te cipelariti vezane ljude i pendrcima uništavati njihova vozila.

“Apsurdno je uopće komentirati zahtjeve Uprave Dinama o unosu transparenata na južnu tribinu maksimirskog stadiona, ali zbog javnosti ćemo iznijeti samo neke od njihovih bisera. Primjerice, Uprava Dinama je tražila da svi transparenti čije su dimenzije veće od 100×200 cm, osim što su morali biti prijavljeni 48 sati prije odigravanja utakmice, moraju biti uneseni na stadion prije nego što se on službeno otvori i moraju biti postavljeni na tribini (gdje bi ih valjda maksimirski redari trebali čuvati, dok mi ne uđemo na stadion, tamo negdje krajem prvog poluvremena).

Nadalje, iako PU zagrebačka pere ruke od odgovornosti u ovom slučaju, vrijeme dolaska na stadion Maksimir isključivo ovisi o procjeni i postupanju policije koja osigurava trasu kojom se gostujući navijači prevoze do stadiona te ona odlučuje kada će ta kolona navijača krenuti pod policijskom pratnjom s naplatnih kućica na Lučkom. Ne ovisi o Torcidi kada će doći na gostujuću tribinu maksimirskog stadiona, nego o policiji.

Svojim postupanjem PU zagrebačka je samo dala razlog Upravi Dinama da ima opravdanje zašto nam zabranjuje unos transparenata i drugih navijačkih rekvizita na stadion, postupajući u ovom slučaju kao produžena ruka Uprave Dinama, a s obzirom na to da je Uprava Dinama kontrolirana iz Međugorja, jasno je u kojem ritmu pleše PU zagrebačka”, komentiraju u Torcidi aludirajući na Mamića i podsjećajući kako su scenarije nalik na ovaj viđali godinama ranije, a potom do detalja prepričavaju svoju verziju priče o događajima na benzinskoj crpki.

“Nitko od ustrijeljenih građana nije ranjen na famoznoj benzinskoj crpki, nego među kolonom auta zaustavljenih na autocesti. Treba reći da se ni nakon smirivanja situacije tretman navijača nimalo nije promijenio, dapače: s dolaskom policijskog pojačanja započinje neselektivno i nasumično udaranje navijača i svih građana koji su se zatekli u blizini, njihovo izvlačenje iz vozila na kišu i bacanje na pod, cipelarenje zavezanih ljudi, bezrazložno uništavanje vozila, teror suzavcem i masovna, neosnovana privođenja.

Deseci posve nedužnih građana ozlijeđeni su u ovoj bahatoj demonstraciji sile, puno je slomljenih ruku, nogu i glava, a malo tko se usudio čak i prijaviti ranjavanje. Komu, uostalom? I što bi dobio osim privođenja i prijave, možda obećanje da će im policija oprostiti zato što ih je tukla? O svemu tome ne postoje službeni izvještaji, snimke ni svjedoci, niti smo čuli objašnjenje policijskih šefova, niti – poučeni dosadašnjim iskustvima – očekujemo istraživanje i sankcioniranje odgovornih za grubo prekoračenje ovlasti policijskih službenika”, zaključuju u Torcidi.

Uzroci eskalacije

Kada se govori o eskalaciji nasilja, tada se u svakom slučaju treba pozabaviti i mogućim uzrocima te eskalacije. Kao što sami pripadnici Torcide tvrde, ulazak na stadion s transparentima nije im dopušten, zbog toga su oni na utakmicu iz protesta odbili otići. Umjesto toga, stajali su ispred stadiona, a potom su se poslije u koloni našli gladni, žedni i u prilično nehumanim uvjetima. Sve to nije opravdanje za nasilje prema policajcima jer opravdanje za takvo što ne postoji, no postavlja se pitanje je li policija ipak neke stvari trebala predvidjeti i odraditi diplomatičnije?

Pitanje je je li policija mogla i morala biti pripremljena na mogući navijački bunt, a u konačnici pitanje je i je li morala pucati. Pitanja je bezbroj, a javnost se po običaju podijelila, navijači Torcide drže se jedan uz drugoga, a dio stručnjaka objašnjava kako navijači i u tom neprimjerenom i osuđujućem ponašanju demonstriraju svojevrsnu borbu protiv sustava, što nije neuobičajena pojava i izvan naše zemlje.

Pita li se našeg sugovornika s početka, Torcida se i ranije borila s vjetrenjačama, a sve to vodi u frustraciju. Nerijetko su donošene odluke koje zabranjuju kupnju ulaznica osobama iz drugih županija, formirani su sustavi kontrole koji su uključivali pretrese djece, a sve to među navijačima izaziva svojevrsni animozitet, tim više što se pravila ne provode dosljedno i tim više što ne prolaze svi kroz isti tretman.

Ponešto o ovom slučaju moglo se iščitati i iz izjave sociologa Dražena Lalića koji je tijekom gostovanja na N1 rekao kako je policija na stadionima mamićevska i da ona ima svoje interese, što policiji nije najbolje sjelo pa su se opravdali tvrdeći kako su takve izjave krajnje uvredljive, osobito u okolnostima kada je ozijeđeno 20 policajaca.

U tom se konteksu oglasio i poznati odvjetnik te bivši predsjednik Hajdukova NO-a Ljubo Pavasović Visković koji je izjavio da opaska o tome kako je riječ o Mamićevoj policiji u ovom trenutku nije realna, ali je unatoč tome napomenuo kako Uprava policije sada plaća cehove nekih bivših vremena kada je Policijska uprava zagrebačka asistirala Mamiću u obračunima s BBB-ima.

Drakonska kazna

“To je bila svinjarija koju su svi dobro znali. Znaju i sad u policiji tko su ti ljudi. To su notorne činjenice i to ljudi znaju”, rekao je Pavasović Visković tijekom gostovanja na Hrvatskom radiju, gdje je u diskusiju ušao i s članom Uprave Dinama Krešimirom Antolićem kojemu je u jednom trenutku rekao da je za Mamića radio i dok je bio u policiji.

“Ja za Mamića nisam uopće radio, to su gluposti. Ja sam dao otkaz u policiji i došao raditi u Dinamo”, rekao je Antolić. Bez obzira na teške riječi koje su tu pale, poznati odvjetnik u konačnici je zaključio kako nema opravdanja za napade na službenu osobu.

“Nitko nikomu ništa nije zabranio. Mi smo jednostavno četiri dana prije utakmice Hajduku dostavili upute kako navijači toga kluba trebaju unijeti transparente i svoje navijačke rekvizite na jug stadiona u Maksimiru. To je nešto što je uobičajeno”, rekao je Antolić dok se u policijskim krugovima vrlo jasno govori kako je napad na policiju napad na državu, uz opasku da na tu temu ne bi trebalo biti nikakvih rasprava. Pita li se policajce s kojima smo razgovarali, takvo ponašanje treba drakonski kazniti, a dugoročno raditi na izmjenama zakona po uzoru na Englesku.


Komentari