Znate li koje je službeno ime dijela Savskog nasipa? Nosi ime istaknute političarke, a imamo i Aleju skulptura

Zvonimir Lončarić:
FOTO: Ivan Klindić

Zagreb i Sava neodvojivi su dijelovi jedne cjeline i to ne samo geografske ili toponimske, oni su dio urbanog života Zagreba u kojem jedan dio ne bi bio moguć bez drugog.

Život uz rijeku uvijek je bio važan dio zagrebačke svakodnevice. Bez obzira odlazite na savske nasipe prošetati pse ili pak pustiti djecu da trčkaraju okolo ili pak odlazite tamo po dozu rekreacije i razbibrige, nasipi na Savi dio su zagrebačkog života.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

No, prije nego li isplanirate iduću šetnju uz rijeku Savu, važno je znati zapravo kamo idete, a odlazite na mjesto bez imena. Iako je u prošlosti jedan dio nasipa nosio ime Savsko kupalište, još od velike poplave 1964. godine kada je izgrađena većina nasipa – imena nema, a kupalište više ne postoji.

Postojalo je nekoliko inicijativa za imenovanje savskog nasipa, a posljednja se dogodila prije više od 10-ak godina. Tada je Odbor za imenovanje ulica predložio da dio nasipa koji se proteže uz popularnu Kockicu, odnosno nekadašnju zgradu KC KPJ, a danas Ministarstvo prometa, nazove prema istaknutoj proljećarki, Savki Dabčević Kučar.

Prijedlog je usvojila Gradska skupština tako da se taj dio nasipa sada zove Obala dr. Savke Dabčević Kučar.

Foto: Zagreb.info

Njeno političko djelovanje vezano je upravo uz taj dio grada, odnosno uz Kockicu, stoga i nije neobično da su Antifašisti predložili da se baš taj dio nasipa zove po njoj.

Osim toga, upravo je Savez antifašista predložio da se i južni dio nasipa od Mosta Slobode do Mosta mladosti nazove 8. svibnja 1945., prema danu kada su parizani ušli u Zagreb upravo preko skela na Savi.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Između ostaloga, nastavak nasipa od onoga što se zove Obala Savke Dabčević Kučar, pa prema istoku, trebalo se zvati i Obala Ivice Račana, no taj prijedlog je odbačen jer je tada mišljenje Odbora za imenovanje ulica, bilo da se bivši premijer ne može još uvijek gledati u perspektivi povijesti.

Aleja skulptura

Ono što se pouzdano zna, a to je da je formalni dio nasipa uz Savu od okretišta do Bočarskog doma zove Aleja skulptura. Dio je to šetnice koja razbija monotoniju šetačima i sportašima svojim skulpturama od kojih mnoge potječu još iz doba Univerzijade.

Aleja skulptura pokrenuta je na inicijativu akademskog kipara Ratka Perića u okviru sekcije “Prijedlog” Zagrebačkog salona 1985. godine. Njome je želio oživjeti kontinuirano zanemarivan prostor grada uz Savu te stvoriti reprezentativnu galeriju urbanih skulptura.

FOTO: Ivan Klindić
[Milena Lah: “Kotač vremena”]

Izabrani autori su etablirani i priznati hrvatski umjetnici koji su obilježili umjetničku zbilju druge polovice 20. stoljeća i početak 21., posebno što se tiče skulpture u javnom prostoru. Ovaj projekt predstavlja jedan vrijedni zagrebački i hrvatski kulturni spomenik, trajnu izložbu na otvorenom i osobitu turističku atrakciju.

FOTO: Ivan Klindić
[Branko Ružić: “Mačka”]

Ideja projekta bil je približiti suvremenu hrvatsku umjetnost i savsko priobalje stanovnicima Zagreba, te oboje učiniti dijelom urbanog i kulturnog tkiva Grada.

Hoće li aktualnoj gradskoj vlasti past na pamet slična ideja ili će pak na drugačiji način obilježiti koji kilometar savskog nasipa ostaje za vidjeti.

Komentari