Zašto kip Dječaka kod zaboravljenog gornjogradskog groblja drži prste kao da tjera zloduhe? Razriješili smo misterij

Foto: Siniša Strčić

Mistične priče na neobičnim mjestima nisu rijetkost, pa tako i poljana Gornjeg grada ima svoju. Stanari su se uskomešali jer je ispod poljane na kojem je sada dječje igralište, vele, bilo groblje, o čemu svjedoče brojni pokušaji hrvatskih branitelja, da se iz rovova ekshumiraju žrtve (civili) propalog režima.

Na mjestu igrališta kip ”Dječaka” autora Tomislava Ostoje, koji je stanovnicima osobito zanimljiv zbog držanja prstiju na način koji, prema hrvatskoj tradiciji, tjera zloduhe. To svakako ide u prilog legendi Griča, na čijem se prostoru odvijaju arheološki radovi. Ondje su pronađeni ostaci palače i kapucinskog samostana, uz koje je bilo groblje, i to iz 16. stoljeća. Uz samostan vezao se i Zavod, koji je nekoliko puta trebao zaživjeti kao kompleks dviju palača.

Foto: Zagreb.info

Prsti za uživanje u igri

Kako bismo razriješili misterij kipa kontaktirali smo samoga autora Tomislava Ostoju, akademskog slikara i kipara koji je dječaka napravio u spomen na svog pokojnog sina.  Upitali smo ga što točno znači položaj ruku dječaka. Je li moguće da je groblje iz 16. stoljeća usmenom predajom još uvijek živo pa je Ostoja, vodeći se mitovima, “utješio” građane simbolima. Ipak, kao što je činjenica da je ondje nije bilo groblje iz bliske prošlosti, tako je i Ostoja, može se reći, razočarao sve koji vjeruju u mit. 

”Položaj prstiju služi kako bi se djeca rukama i nogama držala za kip i naprosto uživala u igri”, pojasnio – nam je Ostoja. 

Sličan kip napravljen je i za Međimursku županiju, a grički je čak nekoliko puta ukraden, da bi na kraju, gledajući prema Istoku, zbunio posjetitelje, ali i tragače duhova. Sve se, što nam je potvrdio Arheološki muzej, može raskrinkati u nekoliko znanstvenih rečenica, odnosno od strane ljudi koji rade na iskopinama, dopuštenima za javnost.

Mit time netragom nestaje iako groblje postoji, i od njega se neće odustati tako lako. Prije potresa, ponovimo, ondje su zazidani bedemi, kruna zagrebačke povijesti i pitanje je vremena kada će se restauracija provesti do kraja, stapajući se, kao što smo rekli, s Hidrometereološkim zavodom, te bi sve zajedno trebalo postati – hotel sa sadržajima zanimljivim turistima.

Komentari