Kada govorimo o street hrani, izbor u Zagrebu je uistinu šarolik. Toliko je opcija da se više rijetko gdje mogu pronaći dobri stari ćevapi ili masni burek.
Zagrepčanin Darko Poslek je na Facebooku komentirao ovu situaciju, a njegozagreba komentar donosimo u cijelosti.
“A gdje su ćevapi i burek?
U zadnje vrijeme sam često u gradu, u centru i nemrem, a ne primjetiti masu ugostiteljskih objekata. Jebote, niču ko visibabe iz snijega čim dođe do prvog zatopljenja. Svakih deset metara neki burger, pa suši, pa restoran, pa opet burger, pa La Palačinka, pa wok, pa mokri suši, pa kurac pa palac…
Sve neka zvučna imena, onak, fensi šmensi… Sve nazivi na stranim jezicima, imaš osjećaj da si u nekoj stranoj zemlji, a ne u Hrvatskoj… Sve lokali upicanjeni do bola…
Svaki novi gazda čim uđe u lokal, kaj prvo napravi? Totalno ga preuredi. Interijer lokala koji je sasvim dobro izgledao on mora preurediti… Plaća zvučna imena iz svijeta arhitekture i dizajna kako bi se osmislio i dobio novi ugođaj u lokalu. Jer… Onome prije nije išlo zato jer je lokal bio bezveze uređen…
Hm… I onda, obzirom da frajer 90% love ulupa u uređenje prostora, počne škrtariti na kuharima, na konobarima i što je najgore od svega, na namirnicama…
Ali bez pardona krene prodavati priču da su njegovi burgeri NAJbolji u gradu…
Rade se po posebnoj recepturi chefa kuhinje koji je pomno izabrao junice koje su mirno pasle po Brlekovom bregu nedaleko Dubravice… A umak… Rađen po staroj recepturi njegove bake koja, pokoj joj duši, dok je bila živa nije ni čula za burgere, a kamo li znala što je to. I onda se nađeš u situaciji da jedeš “NAJ” burger u gradu, a koji je ujedno i NAJmanji, NAJskuplji itd. itd… Progutaš taj burger doslovno u tri zalogaja i onda se iskovrneš kad moraš platiti. 50 kn!!! Daj me nemoj jebat… Iste takve burgere si složim doma. Kupim PIKove burgere, šest komada za dvajst kuna, kod Šabana šest hambi peciva po dve i pol kune, a u frižiću uvijek nađem par listova salate i paradajz ili par kiselih krastavaca. Umak složim od majoneze, senfa i paradajza iz tetrapaka… I sve to za 40 kn. A nakon trećeg nemrem više disati.
Ali jebiga, ja sam seljačina. Kaj ja znam kaj je dobar burger…
Zato novopečena hipstersko ugostiteljsko kulinarska ekipa zna što je prava klopa pa pomno razrađuje menije na kojima se nude kombinacije različitih svjetskih kuhinja npr. fuzija japansko – marokansko – zagorske kuhinje… Ha? Zagorske? Pa to ono, da ima domaći štih… Niste probali? E jeste seljoberi… Ili recimo sendvič od marinirane tune sa klicama od crne repe u umaku od trulog manga na reš pečenom mlincu… Ili salata od sitno sjeckane mrkve, mladog poriluka, beby špinata i poširanog jajeta na vrhu, a sve to u PVC čašici s poklopcom i šarenom PVC vilicom.
I onda se ti likovi čude da im posao baš i ne ide, da nakon šest mjeseci moraju zatvoriti iako su ulupali sto soma eura u uređenje lokala, da ekipa nema pojma o svjetskim trendovima, da ljudi ne znaju kaj je profinjena hrana…
O jebem te živote… Di nestadoše ćevapi i burek?”, zaključio je Darko.
Slažete li se s njim?
