Udruga “Dom nade” u Harambašićevoj 20 jedino je mjesto u metropoli koje omogućuje beskućnicima “oazu mira” u kojoj mogu oprati rublje, nešto pojesti, koristiti kompjuter, družiti se, ali i – istuširati se. Međutim, ubrzo bi mogli ostati bez toga.
Blagovaonica je tu uvijek puna, a pomažu im i ljudi, socijalne radnice i članovi udruge koja je osnovala ovaj poludnevni boravak.
“Istina je da je društvo jako onoliko koliko je jaka najslabija karika, a ta karika su ljudi kojima mi pomažemo”, za Jutarnji list rekao je Danijel Vuga koji je sa svojom suprugom Marijanom Ivanić Vuga udrugu i osnovao.
Projekt završava krajem ove godine, a s obzirom na to da ih ne financira Grad– boravak će se morati zatvoriti.
Projekt “Rješenje za pet”, naime, sufinanciran je od Europske unije iz Europskog socijalnog fonda te Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a započeo je 1. srpnja 2020. godine. Kroz prostorije poludnevnog boravka prošlo je stotinjak beskućnika koji se svakoga dana vraćaju.
Osim osnovnih životnih potrepština, beskućnici ondje uče pisati životopise, rukovati s papirima i računalom, pristupati ljudima, uče se osnovama ekonomije i slično. Ono što je najvažnije, korisnici ovdje imaju podršku socijalnih djelatnika.
Jedan od njih je i Ž.J. (64). “Tu sam prvo dolazio zbog tuširanja, a onda sam s vremenom upoznao ljude i sada dolazim zbog svega po malo”, kaže.
Većina beskućnika tvrdi kako se za hranu uspiju snaći, najčešće odu u pučku kuhinju, smještaj pronađu na nekom donekle urednom i sigurnom mjestu, ali mjesto gdje mogu oprati odjeću, istuširati se i obrijati nisu imali sve dok nije bilo ovog boravka.
Vesna Hari, socijalna radnica koja ovdje radi, rekla je za spomenuti medij kako je najveći problem to što ovakav boravak nemaju nigdje u Zagrebu te što bi im i on mogao biti oduzet.
Često pomognu i građani
“Financirajući se samo putem projekata, korisnicima radimo veliku štetu, jer nakon uspostavljenog standarda usluga koje dobivaju kroz projektne aktivnosti, na kraju ponovno ostaju bez njih”, govori socijalna radnica.
Uz financiranje kroz projekt, često pomognu i građani. Nedavno je udruga dobila sredstva od emisije “Tvoje lice zvuči poznato” u kojoj je pobjednica Maja Bajamić odlučila donirati upravo njima. Marijana naglašava kako ponekad ni ono što dobiju kroz natječaj nije dovoljno za održavanje projekta.
Najveći problem i trošak im stvara prostor, već su se nekoliko puta selili po raznim lokacijama. Preko jednog su natječaja kojeg je raspisao Grad Zagreb uspjeli dobiti prostor u Petrovoj, no u njega, zbog neriješenih imovinsko – pravnih odnosa s vlasnicima, nikada nisu uspjeli useliti, a Grad nije ponudio alternativu.
“U jednom trenutku su nam rekli da se prigovara kako gradonačelnik dijeli šakom i kapom prostor pa ako bi i nama dao to bi loše ispalo za nas i našu udrugu te su nas uputili na natječaje”, govori Danijel.
Provedeni su brojni natječaji kojima se udruga uspjela donekle financirati, no osnivači trenutno ne vide potencijalno rješenje za problem poludnevnog boravka. Jedno od ponuđenih, koje im baš i ne odgovara, jest to da neprofitna udruga postane institucija koja će se voditi po pravilima sustava od kojeg mnogi beskućnici bježe.
“Rješenje je, da se tako izrazim, da uhljebimo ovaj dnevni boravak, da se više ovaj projekt ne financira od projekta do projekta nego da se financira proračunski – to je moguće, ali moramo postati institucija”, kaže Danijel.
Ako žele nastaviti raditi na ovaj način, moraju čekati sljedeći projekt, a posljednjih godinu dana ih gotovo ni nema, neki od njih su odgođeni, a neki su ukinuti, razlog tomu je novo obračunsko razdoblje koje se provodi za narednih sedam godina.
“Dokle god postoje organizacije koje će se baviti ovakvim radom, mislim da možda neće biti nekog velikog angažmana od grada, prije će dobiti sredstva nekakav klub, nego udruga poput nas”, zaključuje Marijana.
