Zagreb ima vezu s Rimom, kitovima, ali i Dioklecijanom! Upoznajte glavni grad kroz spomenike arheološkog nasljeđa

Foto: Zagreb.info

Zagrebu se računa starost od 1094. kada je osnovana nadbiskupija, ali svi znamo da je Zagreb puno stariji od toga. Dapače, toliko star da su prilikom iskopavanja temelja za ono što je danas kazalište Gavella, pronađene kosti mamuta. Upravo zato se i jedna od pozornica kazališta zove Scena Mamut.

No, prosječni stanovnik Zagreba na samu pomisao antike mislima odlazi u Split ili pak Pulu, a ne u Zagreb, koji ima svog konja za borbu. Odnosno, svoju antiku za nadmetanje. Pa iako Zagrebu nedostaju monumentalni spomenici poput Salone ili dubrovačkih zidina, imamo spomenike koji podsjećaju da je Zagreb postojao i “dok ga ni’ bilo”.

Baš kao ranije spomenut mamut u Gavelli ili pak rimsko groblje na križanju Vukovarske i Savske, Zagreb ima ostatke prošlosti koje su ovjekovječili arheolozi Zoran Gregl, Nenad Jandrić, Željko Kovačić i Ozren Domiter. Riječ je o projektu Zagreb dok ga još ni’ bilo koji je započeo 1990. za vrijeme obilježavanja 900. obljetnice osnivanja zagrebačke nadbiskupije.

Namjera autora bila je napraviti spomenike na arheološkim nalazištima diljem Zagreba kako bi nastali trajni podsjetnici na to da je Zagreba bilo dok još službeno nije postojao.

Rimljanin u Petrinjskoj

Zanimljivu priču ima jedna bradata muška glava koja je pronađena prilikom kopanja zdenaca u Petrinjskoj ulici davne 1870. godine. Naime, glavu je pronašao, kako navodi Arheološki muzej, izvjesni posjednik Poljičanski. Nepoznato je kako je došla u posjed Ivana Kukukljevića pl. Sakcinskog koji ju je darovao arheološkom odjelu Narodnog muzeja, današnjeg Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Rimljanin u Petrinjskoj (foto: Katalog AMZ “Zagreb dok ga ni bilo”)

Mramorna glava prikazuje mlađeg muškarca, s dvije duboko urezane bore na čelu i polumjesečastim uvojcima u kosi. Prema stilskim karakteristika, navode iz Arheološkog muzeja, portret nalikuje na rimske careve Voluzijana ili Karina, ali za to ne postoje pouzdani dokazi. Tada je naime bila tendencija oponašati izgled rimskih careva, stoga ne može se pouzdano reći.

No, arheološka iskopina glave u Petrinjskoj ulici upućuje na to da se tamo nalazilo manje rimsko naselje ili kakva luksuzna vila rustika, s obzirom na to da je današnje središta grada bilo izvan urbanih središta antičkih vremena.

Zagrebački kit u Podsusedu

Možda najpoznatiji spomenik za kojim su se mnogi okrenuli kada su vozili po Aleji Bolonje je Podsusedki kit, smješten sa južne strane ispod ulaza u Park šumu Susedgrad. Ostatci Mesocetus agrami, kako su ga nazvali, pronađeni su prilikom iskopavanja kamenoloma za izgradnju keja na savskim obalama Trnja. Zagrebačkki odnosno podsusedski kit star je oko 12 milijuna godina u doba dok je zagrebačka gora bila tek vršak otoka iznad mora Paratethys.

Zagrebački kit u Podsusedu (foto: Katalog AMZ “Zagreb dok ga ni bilo”)

Zanimljiva je i priča o pogibiji kita usana, koji i danas spada u najveće životinje na svijetu. Naime, kako je pisao naš uvaženi geolog i arheolog Dragutin Gorjanović Kramberger (nalazinik krapinskog pračovjeka), kita je navjerojatnije ubio pad litavca (gromadskog vapnenca iz tadašnjeg mora), što je zaključio i zadao mu fatalne udarce u lubanju i kralježnicu.

Dioklecijan na Trgu bana Jelačića

Svakako, najpoznatija ostavština Dioklecijana je palača u Splitu, no ostavio je svoje tragove i u glavnom gradu. Točnije, isto kao i prethodnik maumut, prilikom iskopavanja temelja za kazalište Gavella. 1888. pronađen je bronačni novac cara Dioklecijana iskovan 299. godine u carskoj kovnici novca u Ticinu u Italijio.

Dioklecijanov novčić (foto: Katalog AMZ “Zagreb dok ga ni bilo”)

1903. godine Dioklecijanov novčić svoj dom je našao u Numizmatičkom odjelu Arheološkog muzeja, a spomenik mu se nalazi na Trgu bana Jelačića u neposrednoj blizini Kraševe trgovine, koje, također, više nema.

Komentari