(VIDEO): IZGUBLJENI SIMBOL TREŠNJEVKE: Zagrepčani, sjećate li se ove kultne zagrebačke gostionice? Opjevao ju je i naš napoznatiji šansonijer!

Foto: Facebook/ Naša Trešnjevka, naš kvart/Krešimir Radielović

Grad u kojem živimo doživljavamo na različite načine, na nešto smo u njemu ponosni, na nešto ljuti, no najemotivnije ipak doživljavamo kvart u kojem smo odrasli, pa ćemo tako u svome kvartu uvijek primijetiti i najmanju promjenu. Ovoga puta osjećamo nostalgiju, jer nema tužnijeg kada neko kultno mjesto u potpunosti “ispari.

Riječ je o zagrebačkoj Trešnjevci i omiljenoj restauraciji “Dvije lipe”, nekada ljupkoj kućici na križanju Krapinske i Trakoščanske. Pred njom su svojevremeno cvjetale dvije predivne lipe po kojima je ovaj restoran i dobio ime. Na terasi nekada zaista poznatog mjesta kavicu su ispijale kumice čiji se Trešnjevački plac nalaz odmah preko puta ceste, đaci iz Dobojske gimnazije, baš svi koji su se htjeli opustiti prije ili nakon kupnje namirnica na jednoj od najpoznatijih zagrebačkih tržnica.

Gostionica sa srcem i dušom

Trešnjevčani tvrde da kultne gostionice u 50-ima još nije bilo, no u 80-ima je bila jedno od mjesta na kojima bi ljudi rado prizalogajili za vrijeme rada tržnice, a nerijetko bi se upravo ovdje popila koja čašica više uz ugodan razgovor. Ovdje se dolazilo baš iz svih kvartova.

‘Dvije lipe’ su imale čar kvartovskog birca u kojem si se ljeti mogao lijepo osvježiti pod njihovim hladom”, jedan je od komentara člana Facebook grupe “Naša Trešnjevka naš kvart”.

Ovdje su se rađale i prve ljubavi : “Tu je radila moja mama 50-ih godina i upoznala mog tatu”, još je jedan od nostalgičnih komentara.

“Vratite nam lipe!”

“Neprežaljene dvije lipe, sada ruglo za plakati”.

“Stvarno divno mjesto, a sad … nemam riječi koliko mi je žao što je to sad.

“Jako sam voljela ovo mjesto. Zaista šteta da više ne postoji. Dvije su lipe uvijek davale potreban hlad, a povišenost terase preglednost. Jako, jako mi je žao da vise ne postoji”, još je jedan u nizu komentara.

“Spomenik Trešnjevke. A seronja Bandić je dozvolio da se taj spomenik pretvori u najveću pošast sadašnjice (kockarnica). Plače mi se.”

“Te dvije lipe su prije svega uveseljavale nas, Trešnjevčane, pa bih rekao da smo im na neki način trebali pokazati i uzvratiti ljubav. Bar u vidu jedne male peticije i molbe prema našim novim, tadašnjim, sukvartovčanima koji su ih posjekli – da nam ih vrate, zasade nove. Ali, nažalost, nisam primijetio da nas ikada ista muči toliko da bi išlo dalje od par komentara na netu. Nije ih neki Bandic trebao čuvati, trebala ih je čuvati naša svijest! pripadnost kvartu i briga o kvartu. jer ako nas nije briga, nas kojima je to dvorište i dom, sigurno neće biti briga nikoga tko tuda tu i tamo prolazi”, komentar je nad kojim bi se zaista trebali zamisliti.
Kultnu gostionicu u svojoj pjesmi otpjevao je i legendarni Arsen Dedić.

Komentari