Grad u kojem živimo doživljavamo na različite načine, na nešto smo u njemu ponosni, na nešto ljuti, no najemotivnije ipak doživljavamo kvart u kojem smo odrasli, pa ćemo tako u svome kvartu uvijek primijetiti i najmanju promjenu. Ovoga puta osjećamo nostalgiju, jer nema tužnijeg kada neko kultno mjesto u potpunosti “ispari.
Riječ je o zagrebačkoj Trešnjevci i omiljenoj restauraciji “Dvije lipe”, nekada ljupkoj kućici na križanju Krapinske i Trakoščanske. Pred njom su svojevremeno cvjetale dvije predivne lipe po kojima je ovaj restoran i dobio ime. Na terasi nekada zaista poznatog mjesta kavicu su ispijale kumice čiji se Trešnjevački plac nalaz odmah preko puta ceste, đaci iz Dobojske gimnazije, baš svi koji su se htjeli opustiti prije ili nakon kupnje namirnica na jednoj od najpoznatijih zagrebačkih tržnica.
Gostionica sa srcem i dušom
Trešnjevčani tvrde da kultne gostionice u 50-ima još nije bilo, no u 80-ima je bila jedno od mjesta na kojima bi ljudi rado prizalogajili za vrijeme rada tržnice, a nerijetko bi se upravo ovdje popila koja čašica više uz ugodan razgovor. Ovdje se dolazilo baš iz svih kvartova.
“‘Dvije lipe’ su imale čar kvartovskog birca u kojem si se ljeti mogao lijepo osvježiti pod njihovim hladom”, jedan je od komentara člana Facebook grupe “Naša Trešnjevka naš kvart”.
Ovdje su se rađale i prve ljubavi : “Tu je radila moja mama 50-ih godina i upoznala mog tatu”, još je jedan od nostalgičnih komentara.
“Vratite nam lipe!”
“Neprežaljene dvije lipe, sada ruglo za plakati”.
“Stvarno divno mjesto, a sad … nemam riječi koliko mi je žao što je to sad.
“Jako sam voljela ovo mjesto. Zaista šteta da više ne postoji. Dvije su lipe uvijek davale potreban hlad, a povišenost terase preglednost. Jako, jako mi je žao da vise ne postoji”, još je jedan u nizu komentara.
“Spomenik Trešnjevke. A seronja Bandić je dozvolio da se taj spomenik pretvori u najveću pošast sadašnjice (kockarnica). Plače mi se.”
