Donosimo intervjue s poznatim osobama koje nisu rođene u Zagrebu, ali su se upravo u njemu privatno i poslovno ostvarile te ga danas s ponosom zovu – drugim domom. Ostale intervjue pročitajte OVDJE!
Prije dvanaest godina, splitska pjevačica Maja Bajamić krenula je u ‘ozbiljno ostvarivanje snova’ – nakon završetka srednje škole u rodnom Splitu, ambiciozno se uputila u Zagreb. Presudila su, priča nam, želja da diplomira sociologiju te ispuni životni san, postane glazbenica i performerica.
Sve je to u ovih dvanaest godina Maja i ostvarila, javnost ju je upoznala u RTL-ovu showu ‘Hrvatska traži zvijezdu’, a uslijedila je prava glazbena avantura satkana od pjevanja u Teškoj industriji, cabaret nastupa, samostalnih singlova pa i pobjede u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’… Ipak, ambiciozna glazbenica kaže da je tek na početku, a ulaskom u tridesete počela se ‘taložiti’ i neka životna mudrost koja njezinim planovima daje novi polet.
Poletjela je Maja, doduše u jednom drugom smislu, i u svojim prvim zagrebačkim danima 2011. godine. Anegdota o psovanju do tramvaja tek je jedna od zgoda iz njezina intervjua za Zagreb.info.
Znam da je vjerojatno bilo jako davno, ali možeš li se sjetiti svog prvog posjeta Zagrebu?
Naravno! Imala sam 6, 7 godina i došla sam na nastup kao članica dječjeg zbora Marijanski tići. Bila je to smotra dječjih zborova Hrvatske koja se jednom godišnje održavala u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Došla sam poslovno (smijeh)! Rado se sjećam tog događaja i svoje sreće dok sam nastupala ‘na velikoj pozornici’.
Od ranog djetinjstva sam dolazila u Zagreb na razna glazbena snimanja i nastupe i sportska natjecanja, pa sam upamtila ‘miris i energiju grada’. Svidio mi se osjećaj prostranosti, slobode i sve mogućnosti koje je Zagreb nudio i budio.
Kad si se odlučila preseliti u Zagreb? Je li promjena grada imala i neke teže trenutke?
Selidba u Zagreb bila je prirodna, spontana i logična odluka, s obzirom na to da sam uz želju da magistriram sociologiju i pedagogiju imala i želju slijediti svoj poziv, profesionalno se baviti glazbom, plesom i glumom.
Najteže mi je palo puno zaredanih dana bez sunca, odnosno sivih i kišnih dana i hodanje po snijegu i ledu. Da su zagrebačke zime ono što su bile prije dvanaest godina, aktivno bih se zalagala za omogućavanje tečaja za hodanje po snijegu, za Dalmatince.
Osim zime, čega se još sjećaš iz tih prvih dana? Jesi li se gubila po gradu?
Gubila sam se itekako, što tramvajima, što biciklom, a danas se nerijetko izgubim i električnim romobilom i automobilom. Iz tog se vremena sjećam šarma i uglađenosti grada i ljudi… Mira u kafićima.
Imaju li tvoj rodni Split i Zagreb ikakvih sličnosti kad je u pitanju svakodnevni život?
Sličnost je jedna jedina, a ta je da oba grada beskrajno volim i da su u meni istinski sljubljeni na jedan unikatan i autentičan način. Najveće razlike su – sve ostalo.
Jesi li se u Zagrebu, poput mnogih došljaka, puno selila?
Joooj, u posljednjih dvanaest godina koliko živim u Zagrebu, preselila sam se dvanaest puta i trinaesti, za vrijeme korone baki na selo. Živjela sam u studentskom domu Cvjetno naselje (2 selidbe), na Ljubljanici, u Dubravi, na Trešnjevci (2 selidbe), na Jarunu, u Ilici (3 selidbe), Borovju i na Srednjacima. Lu-di-lo.
Onda kao pravi zagrebački stručnjak sigurno imaš neke lokacije koje su ti najdraže?
Ima jedan kafić, lokaciju vam neću odati, ali ću priznati da jako volim prirodu i šumska područja grada. Šetnje Maksimirom za svaku novu zalihu mira i zena, Jarun za rekreaciju, Jelenovac i još poneka…
Lijep je Zagreb, ali nije savršen. Što ti najviše ide na živce?
Gužve, gužve, gužve. Nekad je bilo poznato vrijeme gužve, a ostatak je bio prometno prohodan. Danas je poznato vrijeme kolapsa, a sve ostalo je vrijeme gužve. Iako volim vrijeme provoditi u autu, nekad je previše. Ljudi su općenito, a naročito u prometu, sve manje strpljivi i nježni jedni prema drugima, što je ponekad jako stresno, a i rastužuje me. Zato često radije idem biciklom.
Jesi li u Zagrebu imala neugodnih iskustava?
Ne, zaista nisam. Došla sam s ljubavlju, bila u ljubavi i ostala s ljubavlju i u ljubavi. Možda poneki komentar na moj splitski naglasak i ikavicu, ali to su sve simpatični momenti.
Nekad je bilo poznato vrijeme gužve, a ostatak je bio prometno prohodan. Danas je poznato vrijeme kolapsa, a sve ostalo je vrijeme gužve
Kad smo kod simpatičnih trenutaka, imaš li možda neku nezaboravnu ‘zagrebačku anegdotu’?
Zima, prava zagrebačka. Snijeg, led, hladno do neba i nazad. Prva zima u Zagrebu. Ogroman pješački prijelaz na Slavonskoj aveniji i ja koja čekam zeleno. Pali se, a ja idem ponosno, kao da je Split. Prelazim i kužim da ne znam baš hodati, nešto se tu poremetilo u koracima (smijeh). Uglavnom, skliznula sam i pala ko kruška. Ekipa u prvim redovima je umirala od smijeha, a ja sam se ustala, naklonila svima i psovala do tramvaja.
Zagreb se u tvojih dvanaest godina prilično promijenio.
Da, promijenio se, više je ljudi i veće su gužve, ali srce grada je živo i meni drago kao i onda kad sam došla. Došla sam u Zagreb s nepunih 19 godina, a sada mi je 31. Domaća saN (smijeh).
Zagreb u tri riječi?
Sloboda. Umjetnost življenja. Ljubav. I dodajem četvrtu – HVALA!
