U doba pandemije, društvena izoliranost onih najugroženijih veća je nego ikad. Osobe starije dobi kojima svaki razgovor i minuta pažnje puno znači, sada su prepušteni osoblju i samima sebi. Kako bi im uljepšali tmurne dane, braća Škreblin ispred zagrebačkog doma za starije svojim svirkom uveseljavaju štićenike i prolaznike. Glazba dokazano ima pozitivan učinak na raspoloženje, a ova braća su toga itekako svjesna.
Ivan i Matej Šreblin, u Ulici Braće Domany, provode sate i sate kako bi izmamili što osmjeha. Ako ste prolazili tom ulicom, onda sigurno znate da Ivan sjedi za električnim klavirom, a Matej svira violončelo.
Inače, Ivan je završio Muzičku akademiju, a za 24 sata otkrio je zašto baš svira ispred doma.
“Volim to. Tako sam korisniji. Glazba je veliko blago koje se mora približiti ljudima”, kazao je.
Dok većina uličnih svirača svoje mjesto pronalazi u najvećoj vrevi, u samom centru grada. Ivana usrećuje mir i činjenica da nekome njegova svirka uljepša dan.
“Kad sam prvi put svirao ovdje, bilo je sjajno. Ljudi iz doma su bili sretni, rekli su mi da dođem češće, da ih razveselim. I od tada dolazim. Znate, moja profesorica je rekla da je uvijek svirala kao da je doma, ali ja ne mogu tako. Doživljavam glazbu na drugačiji način i želim da se ljudi razvesele. To mi je moto. To je velika i važna stvar” tvrdi Ivan.
Njegov brat Matej, misli isto.
“Glazba čini ljude sretnima, zato i sviram. Ovdje su izrazili zadovoljstvo s nama i zato smo odlučili da ćemo dolaziti. Najviše zbog starih u domu. Jer mi ne sviramo samo za nas, znate, nego i za ljude” objašnjava violončelist.
