Dođete, popijete kavu, a usput možete dobiti seks (za 200 kuna) ili oralno zadovoljavanje (za 100 kuna).
To je bila ponuda u jednoj Bjelovarskoj gostionici, otkrivena široj javnosti, nakon što se portalu Klikni.hr javio čitatelj nezadovoljan da majka njegova djeteta, pored konobarenja zarađuje i prostitucijom.
U jednoj opskurnoj gostionici u bjelovarskom predgrađu muškarci i mladići mogu dobiti uslugu seksualnog zadovoljavanja od tamošnjih djelatnica po prihvatljivoj cijeni od 200 kuna za koitus i 100 kuna za oralno zadovoljavanje.
Novinari klikni.hr su posjetili navodni neformalni kupleraj, te nisu ništa vidjeli, dok su im gostioničari govorili kako to što osoblje nakon smjene radi s gostima, nije stvar vlasnika.
U svakom slučaju, ilegalni bordeli nisu nepoznanica ni Zagrebu.
Kako je Zagreb.info pisao u veljači prošle godine, u Dubravi je, nedaleko od okretiša Dubec, također djelovao kupleraj.
Tako je Zajko Mujić, vlasnik nekretnine na toj lokaciji smatrao kako je iznajmio prostor osoblju nacionalnog restorana Divlja Baranja.
“Misleći da će tu zaista biti osoblje restorana, oslobodili smo prostor, ali ubrzo smo saznali da u našoj kući ne stanuju kuhari i konobari, nego se tu otvorio ilegalni bordel. Prostitutke i eskort djevojke bile su iz Slovenije, Bosne i Rusije, a njihove mušterije tko zna otkud sve”, ispričao je tada za Zagreb.info Zajko.
Dok je Amsterdam i dalje glavna europska metropola legalne prostitucije sa svojom slavnom ulicom crvenih svjetiljki, od milja zvan „najstariji zanat na svijetu“ također je legalan i u zemljama poput Austrije i Njemačke. Legalno, ali neregulirano (drugim riječima, bordeli su zabranjeni, ali ne i seksualne usluge), situacija je za zemlje poput Italije, Španjolske, Portugala, ali i u susjednoj Sloveniji, dok je u Hrvatskoj zakon i dalje krut, s potpunom zabranom seksualne profesije (ali uz kažnjavanje prostitutke, a ne klijenta, kako navodi Jakubmarian.com).
No, nije uvijek bilo tako, pogotovo u Zagrebu gdje tzv. bludilišta nisu bila nikakva kontroverza.
Tkalčićeva: Danas piće, nekoć ‘osobno zadovoljstvo’
Danas kada se prošetate popularnom Tkalčićevom ulicom, skoro pa se nemoguće odlučiti gdje se sjesti na piće zbog bogate i raznolike ugostiteljske ponude. No, u 19. stoljeću, isti taj problem, ali umjesto dileme gdje popiti kavu, ljudi su se dvoumili s kojom od zanosnih dama noći poći u krevet.
Kako je pisao Dnevno.hr, U Zagrebu su prve javne kuće zabilježene sredinom 19. stoljeća, te se prostitucija kao legalna praksa zadržala do dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Obrti prostitucije, bili su znani kao bludilišta te su nudili “uslužnu djelatnost osobnog zadovoljstva”.
U vrijeme početka prostitucije, Hrvatska, pa i Zagreb, bili su u sastavu Austro-Ugarske, a navodno je vlast u Beču oko prostitucije samo poručila da je sve u redu dokle se plaćaju porezi. Tako je posao procvjetao Tkalčićevom ulicom, a današnji Državni ured za reviziju, na uglu Tkalčićeve i Krvavog mosta, bio najveći i najuspješniji bordel koji se zvao Zlatna kuna.
Upravo je voditeljica Zlatne kune, Madame Roža Aranjoš i započela cijelu priču kada je, zajedno sa suprugom Vilimom, nanjušila poslovnu priliku vidjevši ponašanje i zabavljanje Zagrepčana na tadašnjim javnim kupalištima.
Kako bi se dodatno zakonski definirala cijela praksa, 1899. je tadašnji gradonačelnik Adolf Mošinsky uveo i Bludilišni pravilnik s 31. odredbom. Između ostalog, pravilnik je zabranio mladićima do 16. godine ulazak u bludilište, a cure su morale imati minimalno 17 godina kako bi se bavile tim poslom.
Tema je naravno bila nezaobilazna i za naš portal, pa je tako Zagreb.info još 2016. pisao o ovom zanimljivom povijesnom razdoblju za grad.
Tako smo ranije na portalu pisali kako je do početka Drugog svjetskog rata, Zagreb bio među vodećim gradovima u Europi po broju javnih kuća.
Dok je Zlatna kuna bila najpoznatija i najveća, ipak je prva bila ona u Kožarskoj ulici, imena Petrova kupelj.
Sam proces otvaranja javnih kuća bio je vrlo jednostavan te se trebalo registrirati u Gradsku skupštinu koja je zahtjeve odobravala ili odbijala.
S obzirom na to da je s vremenom skoro svaka kuća u Tkalčićevoj bila kupleraj, očito je kako je tadašnja vlast bila široke ruke za takvu vrstu poduzetništva. Na vrhuncu industrije, čak 46 prostitutki je u gradu imalo dozvolu za rad.
“Blok kuća u Tkalčićevoj, bordel do bordela, četiri na okupu. Svaki ima svoju boju svjetla. Najelitniji i najskuplji je onaj ‘Kod zelene lampe’. U predvorju svira pijanist. Tu uglavnom dolaze oficiri i imućniji građani, đaci i studenti iz boljestojećih kuća. Vojnici nemaju pristupa. Mi, đaci iz Realne gimnazije, također smo znali navratiti. Jedanput nas je tu zatekao profesor njemačkog i hrvatskog. Stariji gospon, malko je šepao. Kad nas je ugledao, profesor je odustao. Poslije u školi je rekao kako među nama ima đaka koji se pojavljuju na nedostojnim mjestima. Mi smo se samo smijuljili”, prepričao je 2016. za Zagreb.info jedan zagrebački umirovljenik.
Prostitutke u bordelima imale su liječničku uslugu, te su morale i dvaput tjedno ići na preglede.
Pored javnih kuća (ili stanova emancipiranih prijateljica noći), zagrebačke seksualne radnice također su radile u barovima. Tako se u povijesnom sjećanju ističu barovi Pick (Draškovićeva), bar Klub u Ilici, a bile su i prilično skupe (naplaćivale su oko 300 dinara, što je tada bila četvrtina prosječne plaće).
Treba vratiti tradiciju?
Danas u Tkalčićevoj više nema prostitucije, a kip „Djevojka s prozora“ jedan je od rijetkih spomenika na to neko iznimno liberalno vrijeme gradskog života.
Ponekad se ta povijesna činjenica iskoristi i u turističke svrhe. Kako je Večernji list pisao 2012. godine, turistička agencija Zdenac života imala je cijeli turistički obilazak zvan “Puteni put Zagreba”, koji je vodio posjetitelje u obilazak bivših kupleraja. No, kako je vidljivo na njihovim društvenim mrežama, ove ture nisu bile aktivne od 2015. godine.
No, kako vidimo popularnost Amsterdama, možda povratak zagrebačkih kupleraja ne bi bila loša ideja? Osim što je gradska tradicija koja bi dala novi poticaj turističkoj ponudi (vrlo vjerojatno i usrećila mnoge građane, budimo iskreni), također postoje i vrlo racionalni, politički i ekonomski argumenti za legalizaciju prostitucije.
Kako navodi stručni pravni magazin Harvard Civil Right, legalizacija prostitucije sa strogim regulacijama, kakve Nizozemska ima preko 20 godina, donijele su bolju zaštitu seksualnim radnicima, bolju kontrolu i prevenciju spolno prenosivih bolesti, te kroz oporezivanje i nove poslovne prilike, dodatni poticaj ekonomiji i državnom proračunu.
S druge strane, dok “najstariji zanat na svijetu” protivnicima istog ostaje moralno neprihvatljiv, činjenica je kako se prostitucija svejedno događa. Toga postajemo svjesni u slučajevima kao što je okretište Dubec, ali događa se i onda kad oči zakona to ne uoče. Hoće li se nastaviti prakticirati ilegalno ili nastaviti uz blagoslov i nadzor nadležnih, ostaje na zakonodavcima. No, kao što se i osječki rap dvojac Krankšvester pita u onoj svojoj pjesmi “Ligalajz Mufalajz”, zašto ići u Amsterdam kad bi se u Hrvatskoj moglo potaknuti, da to tako kažemo, domaće poduzetništvo?
