Kao što više nema dobrog starog Kvatrića i Trnjani su ostali bez placa na kojem su pisana dječja sjećanja.
Svatko od nas ima jednu prepoznatljivu lokaciju koja nas vraća u djetinjstvo. Mjesto na kojem osjetimo mirise kruha kojeg smo kupovali, na kojem se prisjetimo okusa najdražeg slatkiša, žamora koji nas vraća na staze prošlosti.
Takva mjesta prate nas na putu odrastanja, a jednom kada naši koraci postanu sporiji te utišaju veselo dječje trčkaranje, ono nije zaboravljeno. Naprotiv, tek letimičan usputni osmijeh otkriva koliko su ta posebna mjesta urezana u nutrinu, a stvarivši nam naljepše uspomene postala su na neki način dio nas. Možda su mala dječja stopala odavno odrasla te koračaju u drugom smjeru, no tim dragim mjestima uvijek se volimo vratiti. Barem u sjećanju, jer velikom djelu građana, samo ona su i ostala.
Kao što više nema dobrog starog Kvatrića i Trnjani su ostali bez placa na kojem su pisana dječja sjećanja. Ipak, pokoja fotografija brzo ih osvježi, a priče ispričane na njemu, Trnjane je brzo vratila u vrijeme kada je plac na Starom Trnju bio pun života.
Joža je susjede podsjetio na trnjanski plac, objavivši noviju fotografiju ove lokacije u Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb”.
“Tu je vrijeme stalo i ne miče se.” opisao je.
“Često prođem i onda se sjetim i tete Ivke i njenog povrća, lubenica cijelo brdo tu kod ulaza.. nekad. Naše susjede koja je imala cvjećarnu , ribarnice.. Reda za kruh kod Šubića.. Ovo je tuga i žalost..” prisjetila se s tugom Neda.
Pamtimo događaje, mirise i okuse. Upravo oni čine potpunu sliku razdoblja u kojem smo bili bezbrižni, slobodni i neopterećeni svakodnevnim banalnostima. Možda su upravo sloboda i neopterećenost razlozi zbog kojih se s radošću prisjećamo mjesta koje smo voljeli kao klinci?
“Plac mog djetinjstva. Posle placa po kruh kod Šubića a onda na sladoled kod tete Gortan. Još pamtim okus žemlje od Šubića i sladoleda od vanilije.” prisjetila se nostalgično Biserka.
Umjeće pogađanja svakako dobro dođe pri kupnji na placu. Nekad bi bilo zabavno, a nekad naporno, no klincima uvijek vrlo uzbudljivo.
“Dobar dio svog života sam provela u Trnju i proživila sve faze tog placa … Pedesetih godina prošlog stoljeća to je bio lijepi plac na kojem su prodavali svoje proizvode domaći starosjedioci a znala je doći koja kumica iz sjeverne okolice grada … Uz mamu sam učila kako kupiti sir, vrhnje, putar … Kak se treba pogađati … Jako sam voljela ići na plac … Imala bi još puno toga za reći …” prisjetila se Božica.
Mjesta našeg djetinjstva polako gube sjaj kojim su nas nekoć zaslijepljivali. Nisu više onako živopisna kao, s godinama boje blijede, a neki novi klinci stvaraju svoje uspomene na drugim lokacijama. Ipak, ovu činjenicu nije lako prihvatiti bez zrnca tuge koja se neprimjetno uvuče u sjećanja.
“Nekada dok sam stanovala na Trnju do 70 -tih tamo je bilo vrlo živo. Puno ljudi…muving…veselo za nas djecu…kumice…trgovine..burek..mesnice…pekara. Ovo je strašno i nekako mi je pri srcu tužno kad vidim kako tržnica danas izgleda.” zaključila je sugrađanka s Trnja.
A koje je vaše najdraže mjesto iz djetinjstva. Opišite nam ga i podijelite s nama sjećanja i nostalgiju. Pišite nam na [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice.
