Svi smo fascinirani tunelom Grič, no znate li kontroverzne zanimljivosti iz njegove prošlosti?

Zagreb.hr

Spektakularna atrakcija bogate povijesti.

Ravnatelj Kulturno informativnog centra u Zagrebu Emil Matešić, jedan je od idejnih začetnika sadržajnog dijela tunela Grič. Matešić si je dao truda i istražio prošlost ove zagrebačke atrakcije te je saznao brojne zanimljivosti i kontroverze iz njegove prošlosti. U daljenjem tekstu navodimo njegova saznanja.

Tunel Grič je aktualiziran u vrijeme Nezavisne države Hrvatske, 1943. godine. Premijer tadašnje vlade Nikola Mandić začetnik je inicijative da se prostor ispod Griča pretvori u javno sklonište i da se napravi poveznica između Mesničke i Radićeve ulice.

15556352_1628282030801515_1756385481_o

Tadašnji gradonačelnik bio je Ivan Werner , a dokumenti daju naslutiti da je bio jako dobar gradonačelnik koji je pokrenuo niz projekata. Umro je kada je tunel bio u završnoj fazi izgradnje.

Gradnju i namjenu tunela prate brojne kontroverze od samih početaka. Početni trošak je sa 141 milijun kuna i 90 radnih dana za završetak radova, skočio na 160 milijuna kuna samo za projektnu dokumentaciju i početak radova, a na kraju je iznosio preko 490 milijuna i minimalno godinu dana za završetak, prema Matešićevim saznanjima.

Od tadašnjeg Građevnog odobora došla je prva javna kritika koncepta postavljenog na ovaj način – “tunel-sklonište-šetnica”. Dokument iz veljače 1944. govori da je gradnja tunela nepotrebna. Smatrali su i da je primarni cilj zaštite građana zasjenjen forsiranjem tunela kao prometnog rasterećenja od Radićeve do Tkalčićeve.

Postoji li još jedan tunel?

Gradnja tunela je unatoč tome nastavljena u skladu s izvornim nacrtom, ali su odustali od namjere da spoje Radićevu s Mesničkom i naprave veliku dvoranu u sredini tunela. Gradonačelnik Werner ubrzo je sazvao sjednicu i pokoleban mišljenjem Odbora te je odlučio je napraviti krnju verziju projekta, bez velike dvorane.

U nacrtima ulaza u tunel prikazano je 12 zaglavnih kamenova s obje strane i jedan veći kamen na vrhu, što nije slučajno. Matešić je zaključio da to govori o skrivenom značenju i asocira na Krista u sredini ulaznog portala i 12 apostola sa strane. Pretpostavlja da se radilo o projektantima koji su poznavali kršćansku simboliku u arhitekturi te omjere u gradnji koje je potrebno poštovati kako bi se čovjek osjećao ugodno u tom klaustrofobičnom prostoru.

Matešić je otkrio još jednu zanimljivost- inženjeri Abramović, Senjaković i Vajda bili su zaduženi za gradnju tunela, a ujedno su bili i glavni konzultanti pri pregledu nakon ulaska komunista u Zagreb. Pojedini dokumenti o tunelu i njegovoj izgradnji za vrijeme NDH potpisani su ustaškim pozdravom “Za dom spremni!”, a komunisti su ih potpisivali sa “Smrt fašizmu, sloboda narodu!” – kratica S.F.-S.N.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Posljednji dokument koji je ravnatelju KIC-a bio dostupan, odnosi se na 31. listopad 1949. godine u kojem se predlaže spoj postojećih tunela s tunelom do Gupčeve zvijezde, pa je tako moguće i da je tamo izgrađen tunel koji još uvijek postoji.

Nažalost, Matešić nije dobio odobrenje za uvid u dokumentaciju nakon ’49. te se još uvijek ne zna kada je izgrađena središnja dvorana u tunelu, no sumnja da je izgrađena u tajnosti 50-ih godina prošlog stoljeća potaknut strahom zbog Hladnog rata, ispričao je Matešić za Nacional.

Prije sadašnje aktualizacije tunela, on se nije spominjao do ’93. kada je u njemu održan “Under Citiy Rave Party”, a nakon partija tunel Grič je zaboravljen.


Komentari