Izmamili su osmijehe sugrađanima.
Zagrebački taubeki simbol su grada pod Sljemenom. O njima su spjevani stihovi, sjedinjeni su s bićem svakog Zagrepčanca koji blagonaklono promatra njihovo španciranje glavnim trgom. Opjevao je naše drage sugrađane i Ivo Robić, onim vječnim stihovima:
“I gledam, gledam ih kako, kako mi mašu ko ruže, najljepše ruže nad mojim gradom…” Bilo da samo promatramo njihov let nad Zagrebom ili kako rade društvo ponekom hranitelju koji kao da razumije njihove žalopojke ali i radosno gugutanje zahvale za mrvicu kruha kojom ih je nahranio, taubeki nam nerijetko izmame osmijeh na lice.
Osmijeh su izmamili i Gordani koja je odlučila snimiti njihovu razdraganu igru te ju podijeliti sa sugrađanima u Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb”.
“Buš moja, kad tad.”, opisala je Gordana simpatični prizor koji je primjetila u centru grada. A mi bismo samo nadodali još poneki vječni stih, kao stvoren za spomenuti prizor.
“A ja sem popeval popevkicu svoju: Kak taubeka dva mi sretni smo bili , z jednoga peharčeka ljubav smo pili.”… Sigurni smo da će i golubica shvatiti kakva ju sreća s upornim osvajačem čeka…
