Samostalno obnovili i protupotresno ojačali zgradu: Stanovnici u Jurišićevoj uzeli stvar u svoje ruke

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL/Ilustracija

Stanari zgrade u Jurišićevoj 8 uspjeli su samostalno obnoviti i protupotresno ojačati svoju zgradu. Sustanari i korisnici poslovnih objekata udružili su snage te nakon potresa u prosincu prošli netaknuto.

Jedna od suvlasnica, Viktorija Ćurić, odlučila je zajedno sa suprugom Lukom izvaditi svu potrebnu dokumentaciju još i prije potresa, upravo radi prevencije. Bila je to olakotna okolnost koja je uvelike ubrzala obnovu. Dokumenti iz 19. stoljeća čuvaju se u Državnom arhivu u Opatičkoj ulici, koja je i sama nastradala u potresu. Nabava potrebnih dokumenata zbog toga je znatno otežana.

Iako je zgrada nakon potresa dobila zelenu naljepnicu, stanari su krenuli u akciju u slučaju drugog potresa. Zbog zelenog statusa nisu imali pravo na refundaciju iz Fonda za obnovu.

“Imali smo sreću što je zgradu projektirao arhitekt Martin Pilar, učenik Hermana Bolléa, koji je aktivno sudjelovao u protupotresnoj obnovi nakon potresa 1880. godine. Zgradu je naručio neki jako bogat čovjek i građena je tada najmodernijim tehnikama, a kako je izgledala u originalu, vidjeli smo na fotografiji iz 1910.-ih, koju je suprug našao u Muzeju grada Zagreba. Pomoglo je i što ima ravni krov, koji je nakon potresa ostao konstrukcijski neoštećen, za razliku od kosih krovova kakvi su na većini zgrada u centru, zbog kojih su one ‘nadrljale'”, ispričala je Viktorija Ćurić za Večernji list.

Stanari su zatim krenuli  u obnovu. Tukli su žbuku, ispirali cigle pod tlakom, povezivali ih mortom s vlaknima te ponovno žbukali. Postojeće zatege su popravljene te tretirane antikorozivnim sredstvom, a umetnute su i dodatne. Ojačan je zabatni zid, a sanirala su se i dva zabatna zida susjednih zgrada.  Sanirani su dimnjaci i instalacije, a ugrađeni su i kondenzacijski bojleri. Sve je rađeno prema projektu arhitektice Snježane Žulj, koja se godinama bavi istraživanjima o sanaciji ojačanjima kulturno-povijesnih građevina. Radila je i na obnovi Vukovara, Iloka i Vučedola.

Od države je odobren kredit od 1,4 milijuna kuna, koji će stanari putem pričuve plaćati 15 godina. Dio novca dali su i najmoprimci koji su u državnim prostorima, a riječ je o iznosi od dva milijuna kuna. Brzina djelovanja uštedjela je stanarima znatnu svotu novca.

“To što smo u građevini pa smo dali materijal, logistiku i ostalo te što smo krenuli odmah, kad cijene nisu bile prenapuhane, uštedjelo nam je dodatnih milijun kuna”, zaključila je Ćurić.

Komentari