Zagreb, naš elegantni i uglađeni gospodin u plavom kaputu pod Sljemenom, poznat je kao prijateljski grad koji će prigrliti i poželjeti dobrodošlicu svakom novom građaninu koji ga prigrli nazad u istom prijateljskom tonu. Naravno, najviše je studenata i mladih ljudi iz raznih krajeva Hrvatske, ali i inozemstva koje je u Zagreb doveo studij, posao ili pak puka znatiželja potraga za nečim novim i “modernijim”.
Na životnom putu do Zagreba našao se i 29-godišnji novinar iz Makedonije – Pece Acev – čija je priča nešto posebno i potpuno drugačije od onih koje ste dosad imali priliku čuti.
Što to toliko veže mladog Makedonca i Zagreb?
Pece dolazi iz zemlje vječnoga sunca, mnogima omiljene Makedonije. Bavi se medijima kao stručnjak za odnose s javnošću, komunikaciju i organizaciju događaja.
Jednom je prilikom, napola poslovni, napola turistički, došao u Zagreb na dva tjedna i ostao skoro četiri godine, a njegova priča s našim gradom još uvijek traje.
“Kao šalu, ljudima uvijek govorim da sam stari purger iz 2014. godine kada sam prvi put u ožujku posjetio ovaj grad i ludo se u njega zaljubio“, ističe Pece.
Te je godine u Zagreb došao kako bi snimio prvu sezonu makedonskog televizijskog showa Kraljevi uspjeha, njegov autorski projekt zamišljen kao business-lifestyle magazin gdje su gosti te sezone bili globalni direktori najvećih brendova današnjice poput Billboarda, Airbusa, Spotifyja, Coca Cole, Heinekena i drugih. Taj projekt nastao je, priča nam Pece, zahvaljujući njegovom dugogodišnjem poslu novinara i televizijskog i radijskog voditelja na nacionalnoj televiziji i radiju u Makedoniji.
Prilikom snimanja spomenute emisije upoznao se i s vlasnicima grupacije gdje danas radi kao stručnjak za odnose s javnošću, komunikaciju, organizaciju događaja i marketing na društvenim mrežama. Nakon snimanja se vratio u Makedoniju, no osjećao je kao da je dio njega ostao u Zagrebu te je potajice priželjkivao vratiti se i preseliti svoj život u hrvatsku metropolu.
“U pravu su kada kažu ‘budi pažljiv s onime što želiš’ jer se želje ispunjavaju i iste sam godine dobio ponudu da radim za vinariju Galić, prihvatio poziv i evo, nakon tri i pol godine života i rada u Zagrebu mogu reći da sam još više zaljubljen, ne samo u ovaj grad koji je pravi mediteranski princ, već i u ovu zemlju koja s pravom nosi epitet Lijepa naša“, kaže naš sugovornik.
S obzirom na svoju ulogu u timu za odnose s javnošću, na prošlogodišnjoj biciklističkoj utrci Tour of Croatia imao je priliku obići gotovo cijelu Hrvatsku. Uz posao u vinariji često i putuje Lijepom našom pa tako upoznaje još više mjesta, ljudi i običaje, uči o hrvatskom načinu života, kulturi i povijesti. Nakon Zagreba, drugo omiljeno mjesto mu je, kaže, Rab, a lista ide dalje sa Zadrom, Rijekom, Splitom, Plitvičkim jezerima, Dubrovnikom, Opatijom, Osijekom… Nema, kaže, mjesta koje je dosad posjetio u Hrvatskoj a da mu se nije svidjelo.
Od kvartovskih legendi do zagrebačkih priča iz tramvaja
Po dolasku u Zagreb poznavao je samo jednu osobu, a on je danas njegov najbolji prijatelj kakvog bi, kaže, svatko poželio. Kroz neko vrijeme upoznao je puno ljudi i sklopio je predivna poznanstva. Kada je sa svojom ekipom, kaže da se osjeća kao da je ovdje rođen, kao da je ovdje odrastao i tu se školovao, kao da je cijeli život ovdje.
Od samog dolaska u Zagreb živi u zagrebačkom kvartu Malešnica, kamo je otišao po preporuci najboljeg prijatelja, i ne žali, kaže, što ga je poslušao. Budući da voli promjene, nije mu trebalo puno da se prilagodi novom ritmu i načinu života.
“Prvih par mjeseci prošlo je u otkrivanju grada, prihvaćanju načina života, učenju hrvatskog jezika s obzirom na to da nisam znao izgovoriti ni riječ. U tom periodu upoznavanja ljudi, sredine i grada, puno su mi pomogle i zagrebačke priče s tramvajima. Imao sam dane kada bih se namjerno gubio po gradu, vozio se satima i ispitivao ljude o smjerovima, pričama iz različitih kvartova, urbanim legendama, zanimljivim činjenicama o Zagrebu, a sve u cilju da što bolje upoznam grad koji je ukrao moje srce.
Danas se jako ponosim kada mi u goste dođu dragi ljudi iz Makedonije i kada mi kažu da sam postao pravi purger, a još više volim komentare koji često dolaze od mojih prijatelja iz Zagreba – da sam postao i veći purger od onih koji su tu rođeni i žive ovdje generacijama. Veseli me ta konstatacija jer smatram da ljudi mogu biti što god požele, bez razlike odakle dolaze“, ističe mladi Makedonac.
‘Zagrepčani više drže do svoje riječi od Makedonaca’
Zanimalo nas je i koja je razlika između Makedonaca i Zagrepčana. Najviše mu se, kaže, kod Zagrepčana sviđa prisnost prema strancima, srdačnost i otvorenost prema novim iskustvima. Obožava i to što su, ističe, Makedonci jako dobro prihvaćeni u Hrvatskoj i što se u tri i pol godine života u Zagrebu nije dogodilo da je upoznao nekoga iz Hrvatske a da na neki način nema neku priču povezanu s Makedonijom.
“Glavna razlika između Zagrepčana i Makedonaca je možda u tome što ljudi ovdje više drže do svoje riječi, ne odstupaju lako od svojih stajališta i ponosni su ako su različiti. U Makedoniji ljudi, nažalost, znaju biti dosta prevrtljivi u odnosima s drugim ljudima, uvijek kao da traže lakši način za obaviti stvari, dok se u Zagrebu poštuju pravila ponašanja“, kazao nam je Pece.
Izdvojio je i razlike u kvaliteti života te kulturu koja vlada u Zagrebu. Makedonci su, kaže, divni ljudi, jako topli, prijatni i prvi za bilo kakvo veselje, no, nažalost, dodaje Pece, godine borbe koju su ljudi vodili ‘trbuhom za kruhom’ izmijenile su puno toga u međuljudskim odnosima.
‘Susret’ s hrvatskim jezikom: ‘kava s mlijekicom’ i ‘banjaći kostim’
Kada je došao u Zagreb, Pece nije znao ni riječi hrvatskog, a danas polako počinje pričati i purgerski. Već nakon dva tjedna života u Zagrebu počeo je “kajkati” i to mu je i danas simpatično.
Njegov početni hrvatski bio je, kaže, toliko loš da je u jednom bircu u centru grada naručio “kavicu s mlijekicom”, a na kupanje je išao u “banjaći kostim”. Ima, kaže, hrpu situacija vezanih uz jezične razlike koje su danas smiješne i zabavne uspomene.
Hrvatski je usavršio na privatnim satima, a razlika između makedonskog i hrvatskog je, kaže, ogromna, ponajprije što u makedonskom jeziku ne postoje padeži, koji su našem sugovorniku bile najteži dio za naučiti i koristiti u svakodnevnom govoru i pismu.
“Najdraže riječi su mi u principu neki arhaični izrazi za koje me upozoravaju da se odavno ne koriste u razgovornom jeziku, a jako su mi drage i novotvorenice poput raskrižja, odnosno kružnog toka, uspornika, odnosno ležećeg policajca, te dodirnika – touch screen“, ističe Pece.
‘Zagrepčani na prvi pogledaj djeluju hladno’
Upitali smo “makedonskog Purgera” ima li nešto u Zagrebu što mu se manje sviđa, od ljudi do grada, no odgovor je bio – negativan. Kaže da je dugo razmišljao što bi na to pitanje mogao odgovoriti, no kaže da zbilja nema nijedne stvari koja mu se ne sviđa.
“Ja sam ludo zaljubljen u ovaj grad pa ponekad gledam na njega kroz ružičaste naočale, ali kada bih morao izdvojiti neku stvar, onda bih rekao da mi se ne sviđa to što čistoća grada nije podjednaka u svim njegovim kvartovima. Je li to do gradskih vlasti ili do ljudi koji žive u tim kvartovima, ne znam, ali mislim da bi to trebalo promijeniti.
Kod ljudi mi se na početku možda nije svidjela činjenica da na prvi pogled djeluju dosta hladno, okupirano sa svojim mislima i obvezama, no sve se to mijenja kada krenete živjeti ritam ovoga grada, kada postanete dio njega i u jednom trenutku shvatite da ste se samo trebali prepustiti ljudima i gradu da vam ispričaju svoju priču“, govori nam Pece.
U Zagrebu, kaže, voli centar grada, najviše Zrinjevac i Tomislavac, a često prošeta nasipom uz Savu, Jarun, Maksimir i Sljeme, i koristi svaku priliku da ode na neku od navedenih lokacija. Najviše vremena provodi u centru grada te na Tuškancu gdje je i njegovo radno mjesto, pa se zato svakodnevno u Centru nalazi s prijateljima u njihovim malim kafićima razbacanim po gradu.
“Kad god mi je u posjeti netko iz Makedonije, ne propuštam priliku da ih odvedem u Zoološki vrt, a prijatelji me ovdje zezaju da si moram nabaviti godišnju ulaznicu koliko često odlazim tamo. Predivan mi je i Gornji grad, tunel Grič, Bundek… Izlazim često i obožavam život koji je u Zagrebu nepredvidiv“, priča nam mladi Makedonac.
‘Promotor’ Zagreba kojem nedostaje jedino – tvrdi bijeli sir
Oduševio ga je i ovogodišnji Advent u Zagrebu, za koji je istaknuo da “s pravom kažu da šećer dolazi na kraju godine”, a za jedan je makedonski medij zaključio: “Ne kaže se Božić već ‘vrijeme je za Zagreb’ “.
Advent je opisao kao odličnu manifestaciju s odličnom ponudom, divnim raspoloženjem i malo prevelikom gužvom, ali pohvaljuje organizatore koji su, kaže, uspjeli napraviti jednu svjetsku manifestaciju u gradu.
S obzirom na to koliko preporučuje Makedoncima da posjete Zagreb, šali se da bi ga Turistička zajednica Grada Zagreba trebala isplatiti. Nedavno, kada je bio u Makedoniji, dogodilo mu se da ga ljudi na cesti pozdravljaju s “Bok, Zagrebe” i “Zakaj volim Zagreb” jer ta dva izraza, objašnjava nam, koristi kao oznake na svojim osobnim objavama o Zagrebu na društvenim mrežama.
Najviše mu, naravno, nedostaju obitelj i prijatelji iz Makedonije, no osim njih nedostaje mu i tvrdi bijeli sir (ne feta sir) koji ne može pronaći nigdje u Hrvatskoj. U Makedoniju odlazi jednom do dva puta godišnje jer se, kaže, toliko dobro uklopio pa češće ima goste iz Makedonije nego što on provede vremena tamo, i to mu, kaže, odgovara.
‘Jedinstven je. Prekrasan. Šarmantan. Pravi princ’
“Volim Zagreb jer sam s njime izgubio nevinost. To je prvi grad u kojemu živim duže otkad nisam u svojoj Makedoniji. To je prvi kojemu se divim. Divim se čak i njegovim kontejnerima po ulicama, njegovim restoranima, parkovima, njegovim simetričnim kvartovima, subotnjoj špici. Jedinstven je. Prekrasan. Šarmantan. Pravi princ. Ujutro se budi pored Save, poslijepodne pije kavu na raskrižju Europe i Balkana, a navečer miriše na maslinovo ulje i vina. I ja ostajem ovdje s mojim najdražim Zagrepčanima kojima poručujem da vole ovaj grad za sebe. I da ga imaju rado“, zaključuje “makedonski Purger” Pece Acev.
