PREHODAO CIJELU HRVATSKU! Zagrepčanin prošao 2282 km i razgledao sve ljepote: ‘Imao sam bliski susret s medvjedom’

Da su izleti mogući i tijekom pandemije dokazuje Marin Zovko (38) koji je ove godine razgledao sve prirodne ljepote naše domovine. Ovaj Zagrepčanin, proveo je 100 dana hodajući Hrvatskom, od najistočnijeg dijela Slavonije, pa sve do Dubrovačko-neretvanske županije.

“Ukupno sam prehodao 2282 kilometra. Avantura je trajala okruglih 100 dana, od toga sam 15 dana odmarao. Visinska razlika uspona iznosila je preko 50 kilometara, što je skoro šest puta jedan Mt. Everest. Najveća dnevna kilometraža iznosila je 57 kilometara, a prosjek 26 kilometara. Potrošio sam tri para tenisica za vrijeme putovanja” ispričao nam je Marin.

CLD ruta

Kako bismo saznali što više o ovoj avanturi, Marina smo upitali kako se odlučio na takav pothvat.

“Prije pet godina sam hodao po Španjolskoj, poznatom rutom Put Sv. Jakova ili Camino de Santiago. Tamo sam u 26 dana prehodao francusku rutu do Santiaga, otprilike 800 kilometara.  Kako sam imao još otprilike sedam dana do aviona, odlučio sam još malo prošetati do Muxie i Finistere,  tako sam ukupno prehodao 1000 kilometara.


“Moje ambicije su tada narasle, a sve što se u tom trenutku nudilo su bile dugohodačke staze van Hrvatske. Ipak, zahvaljujući dvojici entuzijasta koji su osmislili dvije dugohodačke staze kod nas,  Nikola Horvat idejni začetnik CLDT-croatia long distance trail (povezuje četiri najisturenije točke HR, najistočnija Ilok, najsjevernija Sveti Martin na muri,
najzapadnija Savudrija i najjužnija Prevlaka) i Srećko Vukov idejni začetnik VA-via adriatica trail (počinje na najjužnijoj točci u Istri Rt Kamenjak i završava u Prevlaci), dobio sam mogućnost hodati po vlastitoj domovini što sam i napravio” objašnjava Marin.

Upravo su ljepote naše domovine, Marina potaknule da doživi ovakvo iskustvo na osobnoj razini. Ovaj veliki zaljubljenik u prirodu, član je planinarskog društva Panj, te mu boravak na otvorenom nije nimalo stran. Kako već šest godina aktivno planinari, kaže da posebnih priprema nije bilo.

“Za vrijeme lockdowna, kako nije vozio javni prijevoz, išao sam na posao i s posla pješice i tako naredna tri mjeseca. Gdje god da sam odlazio, išao bih pješice. U prosjeku bih prešetao 20 kilometara dnevno. Mislim da nema nekih posebnih vježbi i priprema za ovakvu avanturu, treba biti u kondiciji, odlučan i krenuti”, tvrdi Zovko.

Ako se odlučite na ovakvu avanturu, ovaj iskusni hodač vam savjetuje da uživate u svakom koraku.

“Preporučio bih svima da se okušaju i da probaju, ne nužno za cijeli CLDT ili VA. Neka probaju bar neku od sekcija, a moj savjet da budu oprezni, paze kada hodaju gdje staju i slušaju svoje tijelo. Forsiranje nije opcija, jer dugohodačke staze nisu utrka, treba uživati u svemu u svakom koraku.” kaže Marin.

No, ono što trebate imati na umu jest da svu prtljagu nosite uvijek sa sobom. Marinov ruksak je bio težak 22 kilograma, a nosio je sve što mu je potrebno, od odjeće, higijene, hrane, pa do elektronike i posuđa.

Prilikom putovanja, Marin je obišao sve ljepote naše zemlje, a posebno je izdvojio izvor Cetine. Ova prirodna pojava ga kako sam kaže uvijek iznenadi jer odiše posebnom energijom.

Izvor Cetine

“Putem sam vidio valjda sve moguće životinje koje tu obitavaju osim vuka i risa (a vjerojatno su oni mene vidjeli). Jedna od zgoda bio je susret s medvjedom u šumi negdje iznad Novog Vinodolskog. Iako meni nije bio nimalo ugodan susret, medo čim me vidio otrčao je u šumu, tako da mislim da se više on prestrašio nego ja”, ispričao je Zovko zgodu s putovanja.

S obzirom da je svaki dan obilazio drugo mjesto, zanimalo nas je gdje je spavao.

“Posvuda sam spavao, najviše u šatoru i u planinarskim skloništima. Šator sam postavljao u šumama, poljima, livadama, dvorištima, a nekoliko puta sam spavao u hammocku (vreća za ležanje koja se zakači između dva drva). Spavao sam i pod vedrim nebom kad su vremenski uvjeti to dozvoljavali. Kada je padala kiša, iznajmio bih privatni smještaj. Prijatelji, koju si bili u blizini, također su mi rado otvarali svoja vrata. Zadnju večer sam spavao na kauču u kombiju”, kazao je.

Ono što mu je najteže za vrijeme putovanja bilo jest samoća.

“Toliko raznih događaja, trenutaka poput izlazaka, zalazaka sunca, susreta sa raznim životinjama sreća pa i frustracije a nemate ih s kime podijeliti. Nisam imao krize, da bi pomislio što je meni ovo trebalo ili da sam pomišljao o odustajanju.  Naučio sam dosta o sebi i kako biti sam sa sobom, što nekad i nije tako lako” objašnjava Marin.

 

Komentari

loading...