U nedjelju, 26. prosinca ispred zagrebačke katedrale zajednica bivših ovisnika Cenacolo uprizorit će žive jaslice. Građani će ih moći pogledati u tri termina – 15:30, 16:15 te u 17 sati.
Razgovarali smo s glavnim likom predstave, Tvrtkom (25), koji uprizoruje lik sv. Josipa. Za Zagreb.info otkrio je kako je nastupati u jaslicama, ali ispričao nam je i svoju životnu priču te kako je završio u zajednici Cenacolo.
“Iskreno ne znam ni ja kako sam se našao u glavnoj ulozi jer nisam očekivao. U zajednici sam već četiri godine, jaslice su se održavale svake godine, ali kako sam za Božić uvijek imao neka druga zaduženja, za mene je ovo iznenađenje da ću uopće ja biti u jaslicama, a kamo li imati ulogu sv. Josipa, to je za mene jedna posebna stvar,” oduševljeno nam je ispričao Tvrtko.
Za izvođenje predstave pripremali su se mjesec dana, a kako kaže očekivao je da će imati tremu, neku nervozu, no kako je sve krenulo, cijela se ekipa pomolila i odradili su najbolje što su mogli.
“Bilo je tu ljudi i kojih nisam znao, bilo je dosta ljudi koje sam znao, vidio sam brata i sestru koje dugo nisam vidio, teta mi je došla, došli su i neki prijatelji s kojima sam proveo neko vrijeme u zajednici pa sam ih vidio nakon dugo vremena,” kaže nam Tvrtko.
Život prije Cenacola
U zajednicu je došao prije četiri godine, a njegova priča počinje tako da je on zapravo bio tip osobe za koju nikada ne biste rekli da nešto nije u redu. Bio je dobar učenik, imao izvannastavne aktivnosti, upisao fakultet, primjereno se ponašao, sve ono što nikako ne ukazuje na postojanje problema, a Tvrtko ga je imao unutar sebe i taj je problem postajao sve veći.
Sa 17 godina je prvi puta uzeo drogu, bilo je to eksperimentiranje koje se u međuvremenu pretvorilo u ovisnost. Droga mu je, kako kaže, davala osjećaj sreće i veselja koji nije imao.
“U jednom trenutku kad se više nisam mogao nositi sa svime, rekao sam svojima za problem jer stanje u kojem sam se nalazio, nisam takav mogao dalje. Bio sam jedno vrijeme u drugoj državi i želio sam doći kući misleći da ću time doći k sebi, a na kraju i kad sam se vratio vidio sam da se ništa nije promijenilo i da se isto osjećam” priznao je Tvrtko.
Roditelji su, kaže, bili jako zabrinuti i iznenađeni, ali nisu bili ljuti jer su shvatili ozbiljnost stanja u kojem se nalazio jer ga takvog nikada nisu vidjeli. Postao je šutljiv, povučen, zatvoren u sebe, bili su u strahu što će biti s njim.
Život u zajednici
U zajednicu je došao preko oca koji je pomoć potražio od prijatelja koji mu je pak preporučio zajednicu u Međugorju te su otišli su na kolokvij gdje se nije osjećao da pripada tamo, misleći da je bolji od drugih, da je njegova situacija lakša i da nije toliko ovisan.
“Išao sam iz kolokvija u kolokvij, iz pripremnog razgovora u pripremni razgovor i onda smo se dogovorili da uđem, da je problem prisutan i da će samo rasti s vremenom, tako da mi je drago da sam ušao jer puno njih nije i životi im se raspadaju” prisjeća se Tvrtko i dodaje:
“Mogu posvjedočiti stvarno da na ovom putu pomalo sam se počeo izgrađivati, raditi na odnosu, napokon sam došao k sebi, počeo sam se smijati i pričati za stolom. Vratile su mi se ambicije, vratila se i molitva koja mi je prije bila daleko, a vjerujem da je i to razlog zašto sam bio skrenuo s puta. Malo po malo sve se posložilo u zajednici”.
Kad je tek došao u zajednicu u Vrbovcu, prvih mjesec dana nije mogao reći dvije riječi, kaže da se osjećao kao začahuren. Nakon toga pogled na vjeru mu se drastično promijenio, od tradicionalnog vjernika upoznao je živu vjeru za koju kaže da postoji.
“To je jedna predivna stvar i nisam očekivao da ću pronaći to u zajednici. Ušao sam samo da se maknem od problema u kojima sam bio,” kaže.
Isto mjesto, drugačiji život
“Bio sam prije šest godina u Zagrebu, baš u ovo vrijeme oko Božića i šetao, bio sam otišao do Kaptola, baš na mjestu gdje se održavaju jaslice. Tamo su dva drveta i ispod jednog drveta sam se drogirao. Spustio sam se na trg i vidio sam jednog prijatelja iz osnovne i srednje škole, i kad sam ga vidio nisam želio da ga sretnem jer bojao sam se da će vidjeti da sam drogiran, da će reći drugima, da će ga to šokirati i trudio sam se izbjeći ga. Ja sam iz manje sredine i svi se znamo, a pogotovo kad je netko dobar prijatelj, stvarno je teško zaobići ga, a godinu dana nakon toga saznao sam da je on bio u još većem problemu od mene, a jedno za drugo nismo znali,” prisjetio se Tvrtko.
Slučajno ili ne, životni putevi doveli su ga na Kaptol, u blizini ona dva drveta, ali sa drugim životnim vrijednostima.
“Sada, šest godina poslije, vraćam se na isti taj Kaptol, nije mi neugodno nakon svega što se dogodilo, spreman sam to svjedočiti jer tamo je u blizini ono drvo ispod kojeg sam se drogirao.”
Planovi za budućnost
“Poručio bih svima koji su u problemu da potraže pomoć u obitelji i da je to prvi filter, ako skriva nešto da se vrati obitelji,” smatra Tvrtko i kaže kako se po izlasku iz zajednice vidi na nekom boljem putu.
“Vidim vedriju budućnost, puno toga lijepog, a kroz zajednicu se usmjeravam ka njemu, da izaberem pravi put i izaberem Božju volju i njome idem,” zaključio je.
