Posudionica i radionica narodnih nošnji, mjesto gdje se spajaju tradicija i ljubav

502
Foto: Borna Kos

Vjerovatno ste čuli za izreku “Svako selo svoju nošnju ima”, a upravo Posudionica i radionica narodnih nošnji njih ima nemali broj, čak 31 tisuću predmeta vezanih uz narodnu tradiciju.

Ovo je kulturna ustanova koja se bavi prikupljanjem, iznajmljivanjem, izradom, obnovom i stručnom zaštitom nošnji, folklornih kostima i tradicijskih tekstilnih predmeta.Radionica i posudionica osnovana je točno prije 70 godina na inicijativu dr. sc. Marijane Gušić, profesora Zvonimira Ljevakovića i dr. Vlade Škreblina.

“Uvidjela se potreba za osnivanjem ustanove koja bi sustavno prikupljala i posuđivala narodne nošnje kulturno umjetničkim društvima. Kasnije, 1985. godine otvorena je i radionica u kojoj su se počele izrađivati narodne nošnje jer orginala više nije bilo. Na primjer, najmanje nošnji ima na Jadranu jer se tamo prvo napuštalo tradicijsko odijevanje. To je i bio jedan od razloga osnivanja radionice u kojoj su krojačice s vrhunskim znanjem u  zanatu, na temelju starih fotografija rekonstruirale narodne nošnje” rekla je Lucija Halužan, voditeljica odnosa s javnošću Posudionice i radionice.

Foto: Borna Kos

Ustanova se često selila tijekom godina, pa su prvo bili u Dežmanovom prolazu. Danas se odjel izrade narodnih nošnji nalazi u ulici baruna Trenka 1, dok se odjel posudbe nalazi na platou Mamutice gdje je i njihova krovna institucija,  Kulturni centar Travno.

“U zbirci imamo više od 31 tisuće predmeta, većinom originalnih primjeraka. Isto tako, imamo “scenske rekvizite” koji su bili dio narodne nošnje. Možete nam se javiti preko društvenih mreža ili telefonom za posudbu narodne nošnje. Iskusni kolege svojim savjetima mogu uvelike olakšati odabir” rekla je Halužan.

Foto: Borna Kos

Vrlo je teško sačuvati narodne nošnje, za njihovo održavanje brinu se kolege iz radionice i posudionice koji mogu napraviti generalne zahvate. Najveći kolekcionari nošnji su muškarci do 35 godina starosti, a često imaju predmete koje nitko drugi nema.

Postoje različite priče kako predmeti s terena dolaze u PIRN.

“Za vrijeme Domovinskog rata u Slavoniji, jedna se obitelj morala iseliti zbog nadolazeće opasnosti. Narodnu nošnju koju su posjedovali stavili su u sanduk i zakopali u vrtu. Kada su se vratili, trebalo im je vremena kako bi se sjetili mjesta gdje su zakopali “blago” i otkopali ga. Isto tako, u zbirci imamo baranjsku suknju koja je bila izbodena bajonetom. Nismo je krpali jer je to predmet koji ima svoju priču” ističe Halužan.

PIRN organizira mnoge manifestacije i radionice o narodnoj nošnji.

“ U 10. mjesecu organiziramo modnu reviju u Slavonskom Brodu. Ta revija je natjecanje u  kojem sudjeluju izrađivači narodnih nošnji. Isto tako, organiziramo radionicu za djecu “Nošnja naših predaka” gdje djeca od različitih materijala izrađuju nošnje” objašnjava Halužan.

Upravo je PIRN prije dvije godine, u suradnji s Ministarstvom kulture, organizirao škole i radionice za žene u Gunji kako bi ponovno napravili narodne nošnje koje je poplava uništila. Odjeću su uspjeli rekonstruirati pomoću starih fotografija i drugih kolekcija nošnji koje su koristili za temelj.

Narodna nošnja je “živi” entitet, stalno se mijenja. Za izradu jedne nošnje potrebno je godinu dana strpljenja i rada vještih ruku. Idući put kada vidite ovu odjevnu baštinu, sjetite se kako i ona  pripovijeda povijest jednog naroda.

 



Komentari