‘POGLEDAO SAM DOLJE, A NOGE SU MI BILE U PLAMENU!’: Matej i Petar otkrivaju što je to ‘kavez’ u obuci vatrogasaca! ‘Svi ga moraju proći’

Matej Truhan i Petar Kecman/Zagreb Info

Tijekom ljetne sezone svjedočimo mnogim požarima i vatrogasnim intervencijama, a kako izgleda radni dan zagrebačkih vatrogasaca upitali smo vođe vatrogasne postaje Centar Mateja Truhana (36) i Petra Kecmana (32).

Matej i Petar koji su članovi zagrebačke javne vatrogasne postrojbe već šest godina vode život profesionanih vatrogasaca, a posao kojim se bave svakako se može opisati kao opasan i prepun adrenalina.

Petar je u vatrogastvu već dugih 25 godina od kad je kao dječak pristupio doborovoljnim vatrogascima, dok je Matej koji je bivši MMA borac u ovo zanimanje ušao nešto kasnije.

‘Navikli smo na poluvojni sistem’ 

Radni dan ovih vatrogasaca započinje u 7 ujutro kada se preuzima smjena i kreće postrojba za koju dečki kažu da podsjeća na poluvojni sistem. Smjene im traju po 12 sati, a noćni rad im nije stran. Kako kažu, rade po istom principu kao hitna ili policija, uvijek moraju biti spremni na poziv građana u nevolji.

Po dolasku u smjenu bitno je provjeriti vozila i svu opremu kako bi bili spremni na novi radni dan pun izazova.

Da je važna fizička kondicija u ovom poslu, to pokazuje činjenica da postrojba svaki dan provodi obveznu tjelovježbu kako bi vatrogasci ostali u formi za najteže akcije. Oni u svojoj postrojbi na raspolaganju imaju teretanu, mogućnost igranja ekipnih sportova, ali i treniranje borilačkih vještina.

Javna vatrogasna postrojba Zagreb/FOTO: Siniša Jembrih

No, ipak im je najdraža odbojka koja se, kako kaže Matej, smatra službenim sportom vatrogasaca. Poznato je da su vatrogastvo i sport u Zagrebu usko povezani, a čovjek koji je osnovao prvu vatrogasnu postrojbu u Zagrebu davne 1909. godine, u grad je donio i prvu nogometnu loptu te je osnovao prvi skijaški klub. Prvi sportaši u Zagrebu su ujedno bili i vatrogsci, a na Kineziološkom falultetu na početku je čak postojao predmet vatrogastvo.

‘Svaki dan razrađujemo taktike’ 

Ovoj hrabroj ekipi najvažniji zadatak u radnom danu su predavanja na kojima razrađuju taktike za spašavanje ljudskih života.

“Bitno je da zajedno kao tim dolazimo do rješenja. Moramo si međusobno vjerovati jer što ćemo drugo, ionako već zajedno spavamo, jedemo, vježbamo, čistimo”, rekao je Petar koji napominje kako se ekipa osjeća kao obitelj jer su već navikli zajedno provoditi svaki Božić i Uskrs.

Za razliku od ameriških vatrogasaca koji su specijalizirani za jedan zadatak unutar postrojbe, dečki napominju kako hrvatski vatrogasci moraju biti osposobljeni za sve.

Javna vatrogasna postrojba Zagreb/FOTO: Siniša Jembrih

“Mi smo sve suprotno od Amerikanaca, oni se cijeli život specijaliziraju za određeni posao, mi ovdje radimo sve”, rekao je Petar dok je Matej dodao da je njihov posao puno kompliciraniji nego u zapadnjačkim državama u kojima je rad vatrogasaca jednostavnije i drugačije organiziran.

“Mi obožavamo adrenalin, bolje nam je kad o svemu znamo ponešto nego da se krećemo samo pravocrtno, to bi nam bilo dosadno”, rekao je Petar te je dodao da bi volio da se nikad više ne dogodi nijedna nesreća i požar, no mora priznati da svi vatrogasci vole adrenalin koji osjete kad krenu na teren. “Kad si pod dozom adrenalina, ništa ne osjećaš, tek kad se smiriš osjetiš bol i umor”, kaže.

Zimi ima više posla

Iako svi misle da tijekom ljeta vatrogasci imaju najviše posla, oni smatraju da je to ipak slučaj zimi kad je sezona grijanja. Upravo su tijekom zime zagrebački vatrogasci imali najviše posla jer se tad dogodilo nekoliko potresa zbog kojih su se urušili stambeni objekti i dimnjaci.

“Najteže su intervencije one kad moraš spašavati djecu i ozlijeđene ljude koji se nalaze na teško dostupnim mjestima jer onda njihov život ovisi o tvojim postupcima”, kaže Matej koji smatra da je prilikom intervencije na kamionu najvažnije imati sportaša i kako on kaže, jednog “seoskog snalažljivog čovjeka” koji zna rukovoditi hrpom alata. “Sportaš može dobro potegnuti jer ima sportsko srce, a s druge strane se nalazi čovjek s iskustvom i snalažljivosti”, rekao je.

“U svojoj smo karijeri već prošli sve što se da proći, neki stariji kolege su ovdje radili po 20 godina, nisu doživjeli potres, a mi smo ih doživjeli 3, a išli smo u ispomoć i u Gunju te tijekom ljeta u pomoć vatrogascima u Dalmaciji”, kaže Petar.

“Kako bi dobio posao, moraš proći ‘kavez'”

Na natječaju za posao, svi koji žele postati vatrogasci moraju proći tzv. kavez u kojem u mrklom mraku i simuliranom dimu s potpunom opremom moraju pronaći izlaz iz zatvorenog prostora.  Poligon je izrazito težak, a ako ga ne položiš, tvoj put do posla profesionalnog vatrogasca je završio.

Petar objašnjava kako je za svakog vatrogasca vrlo važno da se ne boji visine i zatvorenog prostora jer se u 90% slučajeva tijekom intervencija nalaziš upravo u mraku i u skučenim hodnicima.

“U požar ulaziš s bocom zraka. Moraš biti izuzetno fizički spreman kako tijekom intervencije ne bi hiperventilirao. Nužni su umjereni udisaji jer će te u suprotnom uloviti panika. Maska ti ne da da tako dišeš, a kad dođe do panike skidaš i trgaš masku”, kaže Matej.

Javna vatrogasna postrojba Zagreb/Foto: Siniša Jembrih

Zagrebački vatrogasci rade na specifičan način, oni traže žarište požara te ulaze direktno u vatru jer je to, kako kažu, najefektniji način gašenja.

“Dok svi bježe, mi ulazimo unutra, nema tu zalijevanja požara kroz prozor”, rekao je Matej pa dodao: “Mi smo svi pomalo hazarderi, nikad ne razmišljamo o opasnosti za svoj život, uvijek mislimo na drugoga”.

‘Pogledao sam dolje, a noge su mi bile u plamenu’

Matej je u jednoj akciji gasio požar u vagonima na Glavnom kolodvoru. “Unutra je jako vruće, kao da si u peći. Cilj je ugasiti jedan dio požara te se pomaknuti prema naprijed. No, u jednom sam trenutku osjetio vrućinu na nogama, a kad sam pogledao prema dolje, bio sam u plamenu”, kaže te napominje da to nije bilo ništa strašno te objašnjava da vatrogasno odijelo štiti kratkotrajno, a problem nije samo u direktnoj vatri.

“Bitno je da te vatra ne zatvori, ne zarobi.  Može se dogoditi da prođeš, a onda vatra opet bukne iza tebe. Iz tog je razloga bitno da su u akciji uvijek bar dvojica koja se ne smiju odvajati na terenu, čak ni kad idu na wc”, zaključio je.

“U 99% slučajeva nećeš izgorjeti nego te može ubiti para koja isparava tijekom gašenja vodom. Plamen nikad ne može direktno opeći”, nadovezao se Petar koji se tijekom gašenja požara u vulkanizerskoj radionici našao zarobljen u požaru.

Javna vatrogasna postrojba Zagreb/Foto: Siniša Jembrih

‘Previli su nas, a zatim smo se vratili u vatru’

Kolega i on ušli su u kuću, no nitko nije bio svjestan velike vatre u dvorištu. Nakon što su prošli kroz kuću, jedan se dio kuće urušio te im je pao na cijevi. Zarobljeni vatrogasci pokušali su ugasiti vatru, no u međuvremenu su počele gorjeti gume i ulje.

“Odjednom nas je počelo jako peći, pokušali smo leći na tu stranu kako bismo spriječili daljnje ozljede, a bitno je i da se cijelo vrijeme polijevaš”, kaže Petar koji navodi da ovdje nije bila opasna vatra nego isijavanje vrućine iz zapaljenih guma i ulja.

“Tek kad smo skinuli opremu, shvatili smo da smo opečeni po rukama, previli su nam ozljede, a mi smo se vratili na teren”, rekao je hrabri vatrogasac koji se može pohvaliti time da je dio jedne od najboljih europskih postrojbi.

Trenutno je u zagrebačkoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi u proteklih godinu dana zaposleno 60 novih vatrogasaca, a očekuje se da će kroz dvije, tri godine biti potrebno čak stotinjak novih vatrogasaca jer dolazi do smjene generacija i pomlađivanja ekipe koja će stajati na prvoj crti obrane grada od požara.

Komentari