Kak ne bi pozabili kak se u našem Agramu negda živelo, odlučili smo izvleći crtice i zanimljive štiklece iz povijesti našeg grada. Neke su više, neke manje hercig, ali svaka od njih dio je povijesti Zagreba.
Josephine Baker bila je poznata plesačica, pjevačica i glumica koja je popularnost uživala 1920-ih. Rođena u Missouriju, slavu je stekla nakon dolaska u Pariz. Ova Afroamerikanka zapela je i za oko pisca Ernesta Hemingwayja koji je za nju svojedobno rekao da je najsenzacionalnija žena koju je ikad vidio.
Ne čudi stoga da je ova multitalentirana žena izazvala nemir i zgražanje kad je 1929. stigla u Zagreb. Pet je dana odsjela u hotelu Esplanade, gdje je i nastupala. Izazovnu tamnoputu plesačicu i pjevačicu muškarci su nestrpljivo čekali vidjeti, no Zagrepčanke su smatrale kako joj nije mjesto u Zagrebu.
Josephine je pred publikom nastupala razgolićenih grudi, što je za tadašnji, pomalo nazadan Zagreb po pitanju trendova na sceni, bila prava senzacija. Zagrebački list “Večer” o tome je opširno izvijestio. “Među nekim strogo moralnim ženama nastala je još prvog dana, čim se u javnosti saznalo za dolazak Pepice, prava panika – Kaj bu ona došla v Zagreb?! Em je to napast. Svi muži buju halt mam ostavili svoje žene… Si buju ponoreli… Em je to kaštiga božja! Joj, bute videli da se bu tu nekaj strašnoga dogodilo.”

Pod pritiskom “zagrebačke moralne policije”, točnije gradskih dama, “Pepica Bekerica” kako su je posprdno nazvale, odustala je od nastupa. Vrijeme do polaska vlaka Orient Express odlučila je provesti razgledavajući grad.
No, pri izlasku iz Esplanade dočekali su je radoznali ljudi, glasno komentiravši njen izgled. List “Večer” zabilježio je neke od njih, poput onog “Joj, danas baš fest črno zgledi!”
Novine su zabilježile i s kakvim se neprilikama Baker susrela razgledavajući grad. “I baš u trenutku kad je njen auto preskočio jednu jarugicu na križanju Frankopanske ulice i Ilice, Pepici se dogodio malheur: pukla joj je jedna spona na šeširu… Ali, tada, baš kad je stupila nogom iz auta, dogodio se i drugi malheur: na koljenu je pukla nit čarape…”
Odustavši od razgleda grada, vraća se tako u hotel gdje saznaje da je ukinuta zabrana njena nastupa.
Kad su je na pozornici vidjeli i čuli, čak su i najmoralniji zaboravili zašto su je prozivali.














