Ovogodišnji Advent sasvim je drugačiji od onoga na što smo dosad naviknuli, no upravo su mnogi zbog toga zavirili u prošlo vrijeme i blagdane odlučili proslaviti onako kako su to naši stari radili.
U skladu s time, otkrivamo vam koji su to tradicionalni običaji naših predaka.
UKRAŠAVANJE BOŽIĆNOG DRVCA
Mnoge običaje preuzeli smo iz američke i zapadnoeuropske kulture, a među njima se ističu božićne pjesme, lik Djeda Božićnjaka te način ukrašavanja drvca.
U glavnom gradu, kao ostatku Hrvatske, do 19. stoljeća, nisu se kitila božićna drvca, a prema uzoru na Njemačku, Hrvati su počeli kititi tada bjelogorična stabla. Velika božićna jela postao je jedan od simbola Božića, a obitelji su jelu znale ukrašavati raznim voćem poput šljiva i jabuka, a na sam vrh se stavljao luk, umjesto danas prepoznatljivih zvijezda i anđela.
Po klicama luka na vrhu predviđalo se kakva će biti sljedeća godina. Tek početkom 20. stoljeća, drvca su se počela ukrašavati kuglicama kakve danas poznajemo.
BADNJAK STARIH ZAGREPČANA
Početkom prošlog stoljeća, porastao je broj zaposlenih žena u Zagrebu, pa su vlasti dopustile da trgovine i slastičarne rade za Badnjak do 17 sati, a tramvaji su prestali voziti u 21 sat. Žene bi užurbano pravile kolače, tradicionalna jela i kruh božićnjak.
Za Badnjak se postilo, a na stolu Zagrepčana najčešće je bio grah, a poslije polnoćke jela se hladetina i kuhane kobasice.
BLAGDANSKI STOL
Tradicionalno jelo Božića je purica s mlincima. Vjerovalo se da za Božić treba jesti perad jer ona baca zelju iza sebe, pa su Zagrepčani kao i mnogi drugi, vjerovali da će se na taj način sve loše u godini ostaviti iza sebe.
Božićni stol mora biti bogat jer predstavlja obilje u nadolazećoj godini, pa se pored mlinaca na blagdanskom stolu često nađe i krumpir, te francuska salata. Suhi kolači i orahnjača i makovnjača, tradicionalne su božićne slastice koje mnogi i danas peku.
Za Novu godinu se jede odojak jer on „gura sve ispred sebe“, odnosno iduća godina će biti plodnija i bogatija.
DJECA I BOŽIĆ
Božićno razdoblje zasigurno je najveselije razdoblje za one najmlađe, a upravo su djeca itekako angažirana oko navedenog blagdana. Kićenje božićnog drvca tradicionalno kite djeca, a ono što ih najviše veseli su pokloni ispod njega.
Djeca su se i igrala na suhoj slami na podu, kao simbolu slame na kojoj se rodio Isus. U kuću bi je donosio otac.
Ono bez čega je Božić nekada bio nezamisliv svakako su pjesme. Skromnije zagrebačke obitelji pjevale bi bez instrumentalne pratnje, a one imućnije, omiljene božićne pjesme puštale bi s gramofona.
