Kak ne bi pozabili kak se u našem Agramu negda živelo, odlučili smo izvleći crtice i zanimljive štiklece iz povijesti našeg grada. Neke su više, neke manje hercig, ali svaka od njih dio je povijesti Zagreba.
Desetak dana prije Božića u stari su Zagreb počela pristizati božićna drvca. Slovenci su ih kolima dovozili iz Štajerske, jer su željeznice bile preskupe. Smreke i jele potom bi prodavali na Kaptolskom trgu te na Sajmištu. Evo kako je o tome 17. prosinca 1912. pisao jedan zagrebački list.
“Božićna drvca. Do koji dan će na našem trgu osvanuti i božićna drvca. Zanimljivo je znati, da gotovo ni jedno ovo drvce nije iz naših šuma; već da dolaze redovito iz Kranjske. Glavno mjesto, odakle svi borovi dolaze u Zagreb, jest Novo Mjesto. Kako je transport željeznicom i skup i neprikladan, doveze se božićna drvca kolima u Zagreb. Put traje dobrih sati.”
Pisali su u novinama i o brojkama.
“Do danas se je prijavilo već 11 trgovaca sa božićnim drvcima, koji su već iznajmili mjesta na Kaptolu i na Sajmištu, sjeverno od škole u Draškovićevoj ulici. Ova jedanaestorica trgovaca dovesti će u Zagreb oko 6000 što većih, što manjih borova.”
Prodavala su se drvca i na današnjem Britanskom trgu, Jelačićevu trgu kod Bakačeve, ali i Preradovićevu trgu, o čemu svjedoči još jedan novinski zapis iz 1912.
“Jučer u jutro dopremiše prodavači na Preradovićev trg brojna kola, natovarena borovima i borićima. Liepo ih porazmjestiše da mušterije mogu brže i lakše robu birati. Preradovićev trg, naravski, da je oživio; Zagrebčani dolaze i biraju robu. Netko treba gusti, nizki borić; netko opet visoki, no ne odviše razgranjeni bor; netko opet „čisto malašni“ za „malu bebicu“ itd. Prodavači nastoje u svemu svoje mušterije zadovoljiti; ta izbor je velik; imade robe za pol Zagreba, kako znadu reći.”
Podrijetlo borova koji krase zagrebačke domove možda se promijenilo, no sudeći po opisima biranja drvca iz 1912., što, kako i zašto ljudi odabiru – nije.
