‘NEKADA DANIMA VUČEM ISTU ROBU’ Na Dolcu više ništa nije kao što je nekad bilo: ‘Ljudi jednostavno odustaju’

Foto: Zagreb.info

Gotovo čitav radni vijek gospođa Vukoslava Štorek radi na tržnici. Prvo na Utrinama i Branimircu, a od 2010. godine je na Dolcu. Kaže da su 80 posto stalne mušterije, a ostalo prolaznici. No od potresa se sve, priča, promijenilo.

Prije su ljudi bili sretniji, više se smijali, više kupovali. Prodaja ide slabo. Nema kupaca, ne uspijem prodati sve. Nekada znam i po tri, četiri dan vući istu robu. Troškove plačati po tri, četiri puta za istu robu. Nemate kome prodati”, kaže nam Vukoslava. Ona je na svom štandu od 7 do 14 sati, ali ne svakoga dana. Uzme si ponekad i nešto godišnjeg odmora, a ne radi ni kada je bolesna.

Tijekom vikenda je još i dobro, no preko tjedna tržnica zjapi prazna. Nema ljudi, nema prodavača. “Velike su režije, velika su davanja. Ne možete prodati robu, malo tko i dolazi. Ljudi jednostavno odustaju. Mladih nema, ostalo je nas par starih“, priča ponosna prodavačica. S njom je jedan od sinova i radio, no kaže da danas radi sama. ”Kad treba kopati, onda kupaju. Dovoze me tu i odvoze nazad, uz svoj posao”, otkriva nam o svojoj obitelji.

A još je teže otkad je stigao i euro. ”Društvo se dosta promijenilo. Drugačiji ljudi dolaze na plac. Stariji kad dođu oni se ne snalaze s eurima, a mladi se bolje snalaze, njima je lakše. Kad sve bude na svom mjestu, onda ćemo svi biti zadovoljni”, kaže Vukoslava kojoj je posao što se eura tiče lak jer ona ima, objašnjava nam, vagu koja joj odmah sve izvaže i izbaci cijenu.

 

No, gospođa Vukoslava ne odustaje. Na svoj posao dolazi svaki dan, i kad su temperature ispod nule.

“Kad je hladnije deblje se obučem, zatoplim vrat i noge. To je najbitnije. Isto kada su minusi, pokrijem robu dekom, čekam da izađe sunce i da mogu krenuti prodavati”, zaključuje gospođa Vukoslava.


Komentari