Najmlađa od Maksimirskih mažoretkinja ima 68 godina, najstarija 85, a njihova prosječna dob je 76 godina. Kad se popnu na pozornicu i započnu svoju točku, na okretnosti bi im zavidjeli i oni dvostruko mlađi, kako prenosi Večernji list.
Skupina plesačica iz Doma za starije osobe Maksimir, dosad je nastupila 283 puta, a pozornicu su dijelile sa poznatim licima poput Luke Nižetića, Severine, grupe Vatra, Pips, Chips & Videoclips i Prljavog kazališta.
Tijekom 25 godina svog postojanja, koliko danas slave, obišle su i cijelu Hrvatsku, ali i svijet, upoznale hrvatskog predsjednika i pola glazbene estrade. Ostala im je jedina neispunjena želja – nastupiti na stadionu Maksimir za članove svog omiljenog kluba.
Mažoretkinje ističu kako već imaju posebnu koreografiju za njih, koju su osmislile kad su s Pipsima izvodile pjesmu “Dinamo ja volim”. Sve su vatrene navijačice zbog čega im je ples na pozornici za naše plave dečke jedan od najvećih snova – objašnjava za Večernji list članica sastava Ružica Majić, jedna od njih 15.
Ove mažoretkinje danas su brend Doma za starije sobe Maksimir, a do njihova osnivanja došlo je zahvaljujući maskenbalu u veljači 1995. godine. Tema maskenbalske zabave bile su plesne skupine, kada je nekoliko gospođa odlučilo nastupiti kao mažoretkinje. U kreativnoj radionici su od krep-papira izradile svoju uniformu, kape i ostale dodatke te su nastupile kao maškare – objašnjava njihova voditeljica i koreografkinja Nada Majcen, inače fizioterapeutkinja u Domu za starije osobe Maksimir.
Nastup je bio jako uspješan, a damama se priprema za točku jako svidjela zbog čega su mažoretkinje zaživjele kao plesna skupina koja sad slavi svoj srebrni pir. Dok su u početku članice bile štićenice Doma za starije Maksimir, danas gotovo niti jedna ondje ne stanuje, već djeluju kao članice Kluba za starije osobe Maksimir, kao dio rekreativne terapije.
Svojim stalnim nastupima s godinama su plesačice dobile reputaciju “kul” energičnih bakica koje nastupaju u prosjeku desetak puta godišnje.
U početku su se sramile nastupati, bile nesigurne u sebe, nisu niti imale pravu uniformu. Danas su obišle svijet i postale su simbol grada – ističe Dlesk Božić za Večernji list. Da su ostale tako sramežljive ne bi nastupale na Supertalentu, gdje su apsolutno oduševile žiri i publiku te prošle prvi krug. Nastupile su, između ostalog, i na susretu za bajkere u Puli, gdje je s njima plesao gradonačelnik grada Daytona Beach iz Floride.
Kako plešu na glazbu svake vrste, imaju koreografiju za “Ples na kiši” iz istoimenog filma, za rock-hitove Prljavaca, glazbu iz vesterna, ali i “Tritsch-Tratsch polku” Johanna Straussa. Osim štapova, kao rekviziti im služe i traka za gimnastiku, kišobrani, reketi, baloni, pomponi, lepeze…
Sve ukupno imaju 25 koreografija, a plesni koraci su prilagođeni njihovoj dobi. Probe su jednom tjedno, a kada imaju nastup, onda su malo češće. Za uhodavanje u plesne korake za neku pjesmu, obično im treba nekoliko mjeseci. Sporije učenje im, ipak, nimalo ne smeta jer su ti su susreti, osim fizičkog treninga, ujedno i prilika da popričaju.
“Obično se prvo mora popiti kava, malo porazgovarati, pa tek kad smo to obavile, onda počinjemo s treningom”, kaže voditeljica N. Majcen. A osim na treninzima sve se često druže i u slobodno vrijeme zbog čega plesnu skupinu smatraju odličnom prilikom za sklapanje prijateljstava.
Ono što ove seniorke održava vitalnima unatoč godinama, slažu se sve, neprestano je kretanje za vrijeme i nakon treninga. Svaka od njih bavi se i drugim fizičkim aktivnostima poput hoda na Sljeme, dok Ružica Majić vodi i dvije dodatne plesne skupine.
“Ovo je jedna nova generacija umirovljenika za koje su pokret i zdravlje postali zakoni kojih se moraju pridržavati, koji žele aktivno uživati u životu. To ih u stvari održava” – smatra ravnateljica doma. A koliko ovim seniorkama znači biti dio mažoretkinja, dokazuje i činjenica da se na svoje mjesto u timu vraćaju čak i nakon težih zdravstvenih tegoba poput slomljenih udova i teških bolesti.
