Renato Petek na svom je Facebook profilu objavio fotografije na kojima pozira ispred spremnika za smeće.
“Kome je u interesu gurati rješenje s boxovima u odnosu na ekološki i estetski bolja te štedljivija i efikasnija rješenja s polupodzemnim spremnicima?”, napisao je uz fotografije.
Naime, Petek je prvo sjeo ispred polupodzemnih spremnika te prikazao koliko on zauzima malo prostora u usporedbi sa željeznim spremnicima koji zauzimaju puno više mjesta, a uz to su i ružniji prizor.
Tako je zapravo istaknuo sve prednosti polupodzemnih spremnika.
Kao prvo, željezni spremnik je skuplji te zauzima pet puta više prostora koji se oduzima parkinzima ili zelenim površinama, a svakako je i puno ružniji.
Isto tako, on zahtjeva češće pražnjenje i održavanje te ima kraću garanciju, a problematično je i to što nema protupožarne senzore niti senzore ispunjenosti.
Iz spremnika se šire neugodni mirisi, a njegova je problematika i to što ne preša i ne hladi otpad, naveo je Petek.
Na kraju je naveo da nije poslovno, vlasnički, stranački ili kumski povezan s vlasnicima i tvrtkama koje nude polupodzemne spremnike za otpad, već traži najbolja rješenja za građane.
Puno podrške i novih ideja
Njegovi pratitelji na Facebooku odmah su pohvalili njehovu inicijativu podizanja svjesti javnosti o ovoj gorućoj temi te su ostavili niz komentara u kojima se slažu s njim.
“Svejedno mi je kako će se riješiti ovaj problem, samo da se već jednom maknu kante za smeće iz centra grada gdje su razasute po javnoj površini. Gubim elan za razvrstavanje kad papir moram baciti u kantu koja stoji na ulici i u koju baca tko što želi. Pitanje je kako natjerati stanare centra da svoje smeće drže u svojim dvorištima/spremnicima ili što već i da ga iznose samo kad je odvoz”, napisala je Ivana.
“Bravo, Renato! Šibenik je super primjer”, rekla je Snježana.
“To je budućnost, pa ovako smo zatrpani silnim kantama”, napisala je Jadranka dok je Marko napisao: “Grad Split je trenutno zaključio najveći ugovor u povijesti polupodzemnih spremnika u Hrvatskoj i do kraja godine bi tamo trebamo biti postavljeno 400-tinjak”.
S druge strane, Mirko je napisao: “150 podzemnih spremnika za 12,7 milujuna kuna (procijenjena vrijednost). Time će se dobiti 475 m3 „spremničkog prostora“ za otpad. To bi koštalo 26.737 kn/m3 ili oko 3550 Eur/m3. U cijenu nije uračunat iskop i uređenje prostora po ugradnji što bi cijenu realno moglo dignuti cca 30.000,0 kn/m3 ili skor 4000 Eur/m3 (i više). Oni u Kranjčevićevoj su 2018. koštali cca 32.000 kn/m3 spremničkog prostora. Prava lutrija će biti u centru naći lokaciju bez neke instalacije (ucrtane ili neucrtane). To bi moglo dovesti do neplanskog ugrađivanja spremnika (ugradi gdje se može)”.
“Dapače, logično bi bilo da se navedeno realizira tijekom ili po procesu obnove od potresa. Zato je prvo trebalo napraviti neki plan i analizu opcije te potom pilot projekt na desetak spremnika (2-3 kompleta), a ne na 150 spremnika. Ako pak postoje „sigurne“ lokacije i baš se hoće ugrađivati spremnike, onda se moglo ići na poluukopane spremnike (ukopani 60% visine) što je znatno jeftinije a jednakovrijedno rješenje, primjerenije financijskoj situaciji, napisao je te dodao:
“Zapravo bi najbolje bilo da se napori (prvenstveno financijski), bez čekanja EU fondova (prihvatljivi troškovi će se moći naknadno refundirati) usmjere na izgradnju postrojenja za obradu (oporabu/reciklažu) otpada, a njegovo prikupljanje naknadno optimizira. Eventualno neka malo bolja estetika spremnika i time povezana reklama neće riješiti problem. Za ubuduće bi bilo najbolje da onaj tko gradi nove stambene zgrade mora riješiti i pitanje odlaganja otpada na način da sukladno urbanističkim uvjetima i mogućnostima lokacije, ugradi podzemne, polukupane ili „obične“ spremnike postavljene unutar tipskih boksova”, zaključio je.
