Za Hermana Bollea kaže se da je Zagreb odjenuo u njegovo današnje ruho. Bio je to arhitekt koji je Gornjem i Donjem gradu dao izgled, pa mu i također tepaju da je od Zagreba napravio “mali Beč”.
No, jedan sasvim drugi arhitekt, koji je djelovao za vrijeme Jugoslavije i izgradnje njenih monumentalih spomenika, uveo je Zagreb u modernu. To je bio Ivan Vitić, čovjek koji iako nije proveo niti trenutka među partizanima, bio je spreman, pod tadašnjim parolama, na izgradnju i obnovu Zagreba. Naime, on je izgradio Kockicu, tadašnje sjedište Centralnog komiteta.
Kako je proširio istok grada
Vitićeva zadaća, dok je radio u Ministarstvu graditeljstva, bila je projektiranje i izgradnja, Pionirskog doma, sada Grada mladih. To zdanje može se svrstati uz najveće bisere moderne arhitekture, a napravljeno je nakon što se završila izgradnja, također pionirske, Dubrava – Slanovec. Vitić je ujedno i projektirao željezničke postaje koje su dovodile do Grada mladih, a jedna od njih i danas postoji kao zgrada.
U razgovoru za Jutarnji list, ahitekt Ivan Mlinar istaknuo je kako je upravo Grad mladih primjer regionalnog modernizma. U gradnji je korišteno drvo, opeka, kamen, a sve kako bi se taj grad, pored šume Granešina, što bolje uklapao u svoju okolicu.
Grad uz Savu
Svoj obol krajobrazu Zagreba i to uz Savu, također je dao Vitić. Iako rođeni Dalmatinac, iz Šibenika, s posebnom ljubavi prema Komiži, izgradio je Kockicu. Velebno zdanje tadašnjeg Centralnog komiteta. Svojevrsne, relikvije Jugoslavije uz Prisavlje.
Specifična je to građevina, koja arhitekturom odiše modernim i brutalističkim elementima, pa su je i zato prozvali Kockica. Bila je to vrlo važna građevina, tako da ju je Vitić oblikovao, a Dušan Džamonja, Jagoda Buić i Edo Murtić uredili.
Intervencija u centru grada
Iako je Kockica svakako najvažnija, a Grad mladih najveći projekti na kojima je Vitić radio, ipak se njegovim najvećim djelom smatra – Vitićev neboder.
Vitićevi suvremenenici za taj neboder, prepoznatljivih zatvorenih balkona, kažu da je ključno arhitektonsko ostvarenje moderne arhitekture. Uzor mu je, jasno, bio Le Corbusier.
“Vitić se bavi tipičnim donjogradskim blokom. Dok se u većini blokova tendira zatvaranju matrice, dobivanjem velikog, ali uglavnom beskorisnog dvorišta, Đovani, kako su ga zvali vršnjaci, naš blok razbija u tri cjeline – dvije niže, koje se prilagođavaju susjednim zgradama, te neboderom, koji se izdvaja od ostalog korpusa, povlači u unutrašnjost bloka, i otvara prazninu ispred zgrade, tvoreći tako urbanu zelenu nišu – park”, piše na stranici Laginjina 9, koja se bavi ostavštinom Vitića i upravo je posvećena tom neboderu.
Moderni Zagreb
I tako je jedan Dalmatinac, Đovan kako su ga zvali, Šibenčanin, dao Zagrebu njegov moderni izgled. Sve one građevine koje stoje već nekolliko desetljeća, velike i impozantne. Koje, zapravo, i ne primjećujemo kada šetamo gradom, ali bez njih izgled Zagreba ne bi bio isti.
Ivan Vitić umro je na današnji dan 1986. godine u Zagrebu.
