Luksuzna vila poduzetnika na Cmroku prodaje se za 135 milijuna kuna, djeca je ne žele održavati, a grad je odbio kupiti!

Foto: Google

Zagrebačko imanje na Tuškancu koje ujedno obuhvaća i dio parka Cmrok, prodaje se za vrtoglavih 18 milijuna eura, protuvrijednosti oko 135 milijuna kuna.

Ova luksuzna vila u vlasništvu je poduzetnika Josipa Kordića, a zapravo se sastoji od dvije vile. U jednoj živi vlasnik, a druga je iznajmljena za rezidenciju jednom veleposlanstvu, piše Jutarnji list.

Imanje se prostire na površini od 33.947 kvadrata, ima stambenu zgradu-vilu na mjestu nekadašnjeg ljetnikovca, s garažom, pomoćnu zgradu (za poljoprivrednu mehanizaciju), stambenu zgradu vilu (gostinjsku kuću), tenisko igralište, dvorište, livadu, vinograd, voćnjak, šumu i put.

Grad Zagreb odbio otkup

S obzirom da je dio imanja na Tuškancu zaštićeni spomenik kulture, prvo je bio ponuđen na otkup Gradu Zagrebu, ali iz Grada su to odbili u prosincu prošle godine i nisu iskoristili pravo otkupa.

“Josip Kordić iz Zagreba, putem odvjetničkog društva Buterin & Posavec, uputio je Gradskom uredu za upravljanje imovinom, sukladno članku Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ponudu za kupnju nekretnina… za kupoprodajnu cijenu od 18,000.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja”, stoji u nedavnoj dokumentaciji ovog postupka.

Capanik

Imanje se po nekadašnjem posjedniku Antunu Czappanu naziva se “Capanik”. Na vrhu posjeda nekoć je bio klasicistički ljetnikovac iz 1826./1829. koji se pripisivao najuglednijem graditelju toga doba Bartolu Felbingeru, kako piše povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević u djelu “Tuškanac, Zagreb moj grad”.

Ispred njegova pročelja bile su cvjetne gredice i manje umjetno jezero, orubljeno žalosnim vrbama, a ispod širokih krošanja dva hrasta sjenica. S istočne i južne strane ljetnikovca bio je veliki vrt s više od 300 vrsta drveća, grmlja i ukrasnog bilja te voća, prošaran puteljcima i travnjacima. Oko ljetnikovca vodila je šetnica uz koju se nalazila kuglana. Osobito poznato bilo je Capanikovo bijelo vino.

Capanik je kupio Karl Meyer Klinggräff, kraljevski pruski časnik, uredio ga je kao uzorno gospodarstvo i ovdje otvorio malu gospodarsku školu. Godine 1884. kupuje ga trgovac Moritz Mavro Hönigsberg, otac poznatog arhitekta Lea. “Od 1880-ih Cmrok se uređuje kao javni park, u čemu sudjeluju blagonakloni posjednici: tako će1885. Hönigsberg dopustiti da se na njegovu zemljištu, “šumici na Cmroku prema Prekrižju”, urede putovi i postave klupe, a slično će se kasnije ponašati i drugi”, piše Snješka Knežević.

Vlasništvo kroz povijest

Posljednji vlasnici posjeda do isteka epohe bili su Natalija i Stjepan Jakčin, sin dr. Andrije Jakčina. Mladi je Jakčin, poput svojega oca, ljetovao na ovom posjedu, a gospodarstvo je, osim vinograda, bilo u drugom planu. Mladi par pripadao je mondenom društvu i pridavao veliku pažnju uređenju ljetnikovca.

Poznati vlasnik imanja poslije Drugoga svjetskog rata Zvonimir Badovinac (1905. – 1976.), vrtni arhitekt i nastavnik Šumarskog fakulteta, pažljivo je održavao naslijeđeno biljno blago i čak ga dopunjavao novim vrstama. U novije doba, 80-ih godina, ljetnikovac je srušen i sagrađena je nova vila koja dimenzijama i osnovnim oblicima oponaša staru. Dio tog majura sačuvan je kao jedan od atraktivnijih uređenih vrtova 19. stoljeća na zagrebačkom području, tako je divni Vrt Capanik iz 1820. godine zaštićeno kulturno dobro.

Tko je Josip Kordić

Josip Kordić počeo je kao zidar, napredovao je u građevinskom poslu te početkom 90-ih osnovao uspješno građevinsko poduzeće Hidrocommerce. Sagradio je prvi trgovački centar u Hrvatskoj, Mercatone. Bio je poznat i kao vlasnik brojnih nekretnina, uglavnom atraktivnih povijesnih vila, koje je 90- ih godina kupio u suradnji s Hrvojem Petračem i Marijanom Medvidovićem. Mnoge od njih godinama su zapuštene jer se trojac ubrzo poslovno razišao, a vile nije obnavljao.

“Ja nisam tajkun, nisam u pretvorbi stekao nijednu kunu, nijedan kvadrat”, rekao je Kordić svojedobno za jedne novine.

Kupio je Dubrovačke vrtove sunca koje je poslije prodao. Njegova tvrtka Hidrocommerce u medijima se povezivala s aferom Vrtovi sunca, nastaloj nakon što su Kordić i njegov sin Boris od Pere Vićana 2005. godine kupili taj kompleks u Orašcu kraj Dubrovnika.

No, Vićan je prije prodaje zapuštenog naselja sa 700 apartmana cijeli kompleks okrupnio i knjiženjem mu dodao susjedne vrijedne parcele u državnom vlasništvu. Kordići su počeli gradnju kada je otkriven taj problem.

Nakon izbijanja afere država je Kordićima osporavala vlasništvo nad Vrtovima sunca, zabranila im obnovu apartmana i gradnju hotela pa su 2008. Josip i Boris Kordić državi i Hrvatskom fondu za privatizaciju nagodbom isplatili 137 milijuna kuna. Nagodbu s državom su, kako su sami isticali, morali potpisati da spase projekt jer drugog izlaza nije bilo. Potom prodaju 50 posto projekta engleskom fondu Jupiter koji je postao suvlasnik luksuznog kompleksa Radisson Blu Resort & Spa Dubrovački vrtovi sunca. No, 2014. tvrtka Hidrocommerce odlazi u stečaj.

Osim toga, Kordić je poznat i po kao vlasnik i graditelj Eurotowera u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, koji vodi njegov sin Boris.

Prema pisanju Jutarnjeg, razlozi zašto Josip Kordić sad prodaje imanje, ipak nisu poslovne prirode, nego dijelom zato što su njegova djeca već stvorila svoje živote na drugim adresama, ima ih više te nisu zainteresirani za daljnje održavanje ove luksuzne tradicije.

Komentari