Rijetko koji Zagrepčanin ne zna za urarsku obitelj Lebarović s obzirom da taj natpis krasi svaki gradski sat. Dugogodišnji su serviseri satova na kojima prolaznici prate vrijeme, najčešće čekajući tramvaje, a da nije to mali posao dokazuje činjenica da ih je čak 80 raspoređeno po gradu. Brinu se o javnim satovima još od 1953. godine, radiona u Maksimirskoj osnovana je davne 1947.
Dalibor Lebarović, šesti po redu urar u obitelji, otkrio je, za Mirovina.hr, da se njegov djed Simeon počeo brinuti o javnom satu na Kvatriću, a kasnije preuzeo njih sve.
Uz Dalibora u urarstvu Lebarović radi i njegov 86-godišnji otac Zlatko, koji iako je u mirovini još uvijek radi.
Zagrebački satovi
Kazao je Dalibor i da osim gradskih satova održavaju i satove po raznim institucijama, tornjevima i crkvama, a ako imaju sreće satovi rade duže. Ako ne, imaju ih i po deset na dan.
Također, otkrio je i zbog čega se gradski satovi najčešće kvare.
“Svi satovi su na struju i oni skidaju vrijeme s radio signala te znaju ‘sami’ koliko je sati. U njih najčešće ulaze mravi, pa naprave mravinjak, zbog čega sat stane. Meni ih bude žao ‘pobiti’, stoga ugasim sat i dođem sljedeći dan dok se malo ne raziđu”, kaže Dalibor.
