Od čaša, žlica za kavu pa do LGTB zastava – gosti jedinog hrvatskog mačjeg kafića kradu sve što stignu, a zaposlenicima u Cat Caffeu u Kušlanovoj to je sada prisjelo, pa su odlučili uvesti stroži videonadzor.
“Imali smo mirisne kuglice u WC-u. To je nestalo. Pa tko to ide krast’? Bilo mi je smiješno, ne očekuješ da će takvo nešto uzeti”, za Jutarnji je rekla djelatnica kafića Ana-Marija Sauerbrun.
Kafić je LGBT friendly pa su na terasi objesili zastavu ponosa, ali i ona je nestala. “Uopće ne znam kako. Mi smo je učvrstili gore, dakle netko se morao popeti”, dodala je njezina kolegica Vedrana.
Zbog svega toga krenuli su u kampanju na društvenim mrežama na kojima upozoravaju goste. “Zbog maca u svakoj prostoriji imamo videonadzor, no sada smo primorani uvesti još stroži videonadzor te ćemo za svaku neprimjerenu radnju poduzeti mjere”, napisali su tako na Facebooku.
“Neka žena je uzela knjigu koja je tamo gostima na raspolaganju za čitanje, lagano je prekrivala svojim stvarima. Kad je izlazila, vidim da knjige nema. Rekoh, gospođo, molim vas, vratite knjigu. Ona je bila kao zbunjena pa otvorila torbu, a ja joj kažem: To je naša knjiga”, opisala je Vedrana jedan od rijetkih slučajeva kad su uspjeli uhvatiti kradljivca na djelu. Međutim, ima toga još.
“Nedavno je netko uzeo čašu i izašao s njom. Osoba je na stolu ostavila novac i omot od Cedevite. A čaša? Ja se uvijek našalim da je to jedna stvar manje za pranje, ali mi smo to kupili. I da vrijedi pet kuna, puno je jer mi za to trebamo raditi”, zaključuje Vedrana.
Problem je što većina pokradenih stvari nije dio redovnog ugostiteljskog inventara, pa nisu lako zamjenjive. Vlasnica kafića stvari koje se u Hrvatskoj ne mogu nabaviti često donosi iz Engleske, a i same djelatnice kupuju stvari koje se uklapaju u njihovu viziju.
“Mislim da ljudi ne shvaćaju da mi to sve sami nabavljamo. Žao nam je kad nam nestane nešto drago, što smo platili i jedva dočekali da dođe”, govori Ana-Marija. Naprimjer, žličice za kavu u obliku mačaka, skupa metalna cjedila za limun ili metalne slamke – od svega su odustali jer im je sve nestalo. Iako, postoje i gosti koji se pristojno raspitaju gdje se mogu kupiti stvari koje ih zanimaju.
Kad ulove kradljivce, bit će im zabranjen ulaz u kafić. Druga mjera koju planiraju je objavljivanje snimke. Kako na ulazu piše da imaju kamere, svi gosti automatski pristaju da budu snimani.
“Mislimo da su to ljudi koji dođu samo jednom. Imamo jako puno čestih gostiju i već ih znamo. Mislim da se nećeš vratiti na mjesto zločina”, kaže Ana-Marija. Jedino što još nisu uspjeli ukrasti su – mačke.
“Svaki put kad ih previše gledaju i govore da bi ih uzeli kući pomno gledamo kad odlaze – kaže Ana-Marija, kojoj komentari poput ‘joj kak’ je ova maca slatka, baš bih je ukrala'” nisu za šalu.
Iako su u početku na nestanak stvari gledali kao dio posla, s obzirom na to da Cat Caffe nije samo kafić, nego i dom 14 mačaka koje su udomljene s ulice ili iz azila, djevojke zaključuju da im više ništa nije smiješno.
