Zagreb čini 17 gradskih četvrti kojima pripadaju brojna naselja, popularno nazivana kvartovima. Iako će svaki Zagrepčanin spremno odgovoriti na pitanje “Iz kojeg si kvarta”, rijetki su oni koji znaju kako su naselja u kojima su odrasli dobila ime.
Žitnjak ime nosi po njivama koje su tamo bile, a na njima se uzgajalo žito. Žitorodne površine po kojima je dobio naziv pretvorene su u planiranu industrijsku zonu, dobro povezanu s centrom Zagreba.
Jedan od ključnih razloga zašto je baš tamo smještena industrija je što glavni vjetrovi u grad ne nose plinove i dimove iz tvornica.
Ime Trešnjevka prvi se put spominje u planu gradske općine iz 1766. Na tom je području bio pašnjak, koji je ime dobio po divljim trešnjama koje su na njemu rasle.
Staglišće, naselje u južnom dijelu Trešnjevke ime je dobilo po štagljevima koji su se ondje nalazili.
Najpoznatije gradsko jezero Jarun i naselje koje ga okružuje dijele korijen riječi s jarkom ili jarugom. Riječ je o rovu ili strmom ukopu kojim teče voda.
Tako je nazvan i otok Jarun do kojeg je vodio prijelaz Portum insule. Nastalo iz malog savskog rukavca oko kojeg su bila polja kukuruza i malo naselje, jezero i područje oko njega danas su jedno od najljepših dijelova Zagreba.
Park Maksimir, oko kojeg se formiralo i naselje, za građanstvo je svečano otvoren 1794. Ime nosi po svojem osnivaču, biskupu Maksimilijanu Vrhovcu.
Upravo je on 1787. godine odlučio da se hrastova šuma na biskupskom posjedu istočno od Zagreba uredi u veliki park. Njegov cilj bio je stvoriti najveći i najljepši javni park u jugoistočnoj Europi.
Područje naselja Maksimir u granice grada Zagreba uključeno je 1902.
Živopisno selo u podnožju Medvednice prema legendi naziv je dobilo po tlaki. Riječ je o radu za vlastelu. Šestine su bile pod vlašću vlastelina, te su njeni žitelji imali radnu obvezu prema gospodaru.
Tako su oni šesti radni dan u tjednu, kad su radili za vlastelu, nazivali odlaskom na šestinu.
Lokacija na kojoj je izgrađena prva zračna luka u Zagrebu nalazi se na Borongaju, zagrebačkom kvartu nazvanom po šumi Borongaj. Ona pak ime nosi po Baranu, zagrebačkom kanoniku, crkvenom kleriku iz 13. stoljeća.
Isprva se područje zvalo Baranov gaj, a s vremenom je to skraćeno u Boronaj.
