Ispovijest obitelji iz Markuševca: ‘Ja bi svakog od tih političara koji puno pričaju samo tjedan dana stavio da živi sa svojom djecom u ovoj kući’

Photo: Marin Tironi/PIXSELL.

Od razornog je potresa u Zagrebu prošlo već gotovo šest mjeseci a mnoge obitelji čiji su domovi bili najviše pogođeni i dalje žive u jako teškim uvjetima. Uglavnom skućeni u jednom djelu stana ili kuće, često bez grijanja i tople vode, ne čudi da sada strepe od zime koja kuca na vrata.

Jedna od njih je i četveročlana obitelj Darka Jakšića koja živi na Fuljatkovom bregu, iznad centra Markuševca. Njihov je dom koji je gradio još njegov pokojni punac pretrpio znatna oštećenja, a statičari su mu dodijelili žutu naljepnicu. Jedan zid sobe na drugom katu se srušio, pukotine se naziru po čitavom pročelju, a balkoni prijete urušavanjem, piše tportal.

S obzirom na činjenicu da se u gornja dva kata njihovog doma ne može živjeti, Darko s dvoje djece, suprugom i punicom živi u prizemlju gdje su kuhinja i jedna soba.

“Najgore je što još uvijek drma… Nema dana da malo ne zabruji, ponajviše noću pa ti spavaj. Kad se trese klinci su u dvije sekunde blijedi kao krpe. A vidiš u kakvoj kući živimo. Svaki dan mi dođe da je srušim, ali kad čuješ da samo rušenje košta 150.000 kuna padne ti mrak na oči”, govori Darko za spomenuti portal.

Kako se bliži zima, tako ova obitelj sve više razmišlja o potrebnim radovima. Tako je Darko otkrio da misli kako će prije zime samo zatvoriti rupu na drugom katu, te da je najveći problem s radovima što ne može naći dobre majstore.


“Bilo je pet statičara i svaki ima svoju priču. Prvi dio kuće je rađen ’59., drugi 70 i neke. Punca, koji bi mi znao reći kako se točno gradilo i s kojim materijalima, nema. Ništa nije zapisano u papirima. Meni ne trebaju novci, ma niti lipa, već samo da dođe netko stručan i kaže što napraviti s konstrukcijom kuće. Unutra ja sve sam odradim”, kaže ovaj Zagrepčanin koji je inače po struci keramičar.

Inače, nakon potresa ova je obitelj najprije spavala u kontejnerima koje su dobili preko mjesnog odbora Markuševca od države u prvim danima nakon potresa. Nakon toga su mjesec i pol proveli kod šogorice. Kažu da će im ti kontejneri sada dobro doći kako bi u njima mogli držati stvari kada krenu s radovima na kući. Iako su na njima zahvalni državi, vrlo su kritični u pogledu donošenja Zakona o obnovi.

“Zakon o obnovi trebao se prije donijeti… Ostavili su nas da čekamo, a zima je tu. Ja bi svakog od tih političara koji puno pričaju samo tjedan dana stavio da živi sa svojom djecom u ovoj kući. Da svaki dan sluša kako drma”, ljutio je rekao Darko.

U markuševačkom području oko 80 kuća više nije upotrebljivo i dobile su crvene naljepnice. NJih 300-tinjak dobilo je žute naljepnice, i njih su ljudi uglavnom već krenuli sami sanirati. Na crvenima se, kaže Tomislav Antolović, predsjednik Mjesnog odbora Markuševec za tportal, ništa još ne radi.

“Imate opet puno kuća koje su imala unutarnja oštećenja, a da vlasnici nisu ni prijavljivali jer im nije utjecao na statiku kuće. Najgore su prošli objekti koji su nadograđivani, poput Darkove kuće”, govori Tomislav.

Jedna druga markuševačka obitelj sklonište je nakon potresa pronašla u kući susjede koja živi u švicarskoj.

“Nas šest smo na 40 kvadrata. Opet bolje da smo tu nego u hostelu na kraju grada gdje su smjestili stradalnike potresa. Blizu smo svog doma i dvorišta gdje uvijek ima posla’, kaže Vladimir Ciglenečki, koji je ipak pronašao sklonište za sebe i još pet članova svoje obitelji.

Kad priča o nedjeljnom jutru 22. ožujka kad je zemlja zadrhtala pod udarima magnitude 5,5 stupnjeva po Richteru, vidi se da mu je teško. Trauma je još svježa.

Lakše je nabrojati što u kući Ciglenečkih nije oštećeno nego što je sve nastradalo. Vladimira posebno boli činjenica da su prije potresa kuću svu uredili. Stavili su novi krov, PVC stolariju, promijenili 16 unutrašnjih vrata, postavili nove pločice, uredili kupaonicu…

‘Sve, baš sve smo bili napravili. Sin je gore sebi uredio prostor. I onda se desio potres… Tragedija. Velike novce smo potrošili da to uredimo i sad smo ponovo morali dizati kredit. Teško je procijeniti koliki će biti troškovi. Barem 350.000 kuna, možda i više’, govori Vladimir za spomenuti portal.

Kaže i kako u pomoć države ne vjeruje, te da će krajem mjeseca sam krenuti u obnovu kuće.

‘Od države ne možemo ništa očekivati. Država nema novaca već će ga kao dobiti od Europske unije. Kad će ti novci doći do ljudi veliko je pitanje. Prve na listi će biti zgrade, muzeji, bolnice… Pričaju kako će nama pokriti 80 posto troškova, ali to je samo za statički dio koji je 30 posto od ukupne štete. Mislio sam kako ćemo u penziji supruga i ja sjediti na terasi i ispijati kavicu, uživati u to još malo vremena što imamo. A nas čeka veliki posao, borba i muka’, utučeno govori Vladimir.

Komentari

loading...