Irena je jedina automehaničarka s majstorskim ispitom! ‘Stranka okreće očima, ja velim a kaj vas muči?’

Foto: Screenshot HRT

Kada je htjela ići u školu za automehaničara roditelji joj nisu dali. Otac je bio protiv, rekao joj je: “Nije to za žensko”. Kada je trebao pomoć oko papirologije u autoradionici, zamolio bi ju, no ubrzo je shvatio da njoj puno bolje ide šarafljenje nego papiri, objavio je HRT u emisiji Kod nas doma.

Tako su izgledali počeci automehaničarke Irene Petir iz zagrebačkog naselja Zapruđe. Kao treća generacija automehaničara u svojoj obitelji Irena je preuzela obiteljski obrt 2010. godine. Automobil po automobil – postala je jedina automehaničarka u Hrvatskoj koja iza sebe ima majstorski ispit. Iako radi svoj posao više od trideset godina, još se susreće s brojnim predrasudama u obavljanju tog stereotipno muškog zanimanja.

“Stranka uđe na vrata i prvo krene prema dečkima. Dečki kažu ‘javite se kod gazdarice, tu vam je unutra’. Onda on dođe tamo kod mene, okreće očima, ja velim ‘a kaj vas muči?’. Onda on meni krene pričati, opet okreće očima da “kaj bum ja sad tu njemu” prepričava Irena.

Nakon što im objasni što sve treba učiniti da bi vozilo funkcioniralo, malo zastanu.

“I poslije toga ih kupiš i tvoji su za cijeli život!” zaključuje Irena.

“Muški posao”

Činjenica da je žena koja radi muški posao nikada nije smetala njezinim kolegama. Naprotiv, gledaju na to kao prednost. Irena je kao primjer žene koja ruši stereotipe navedena i u udžbeniku za tehničku kulturu kojim se njezina kći koristi na nastavi.

“Ona je imala predrasude zato što sam ja izašla u udžbeniku za sedmi razred za tehničku kulturu, ima jedan lijepi stripić o meni. Ja sam izašla s puno naših poznatih osoba i njoj se baš to nije sviđalo jer mama je automehaničar, a ovi ostali jesu poznati. I profesoru iz tehničke kulture se nije sviđalo, tako da je rekla: “Mama, bolje da ne znaju”  kaže Irena.

Bolja budućnost

Mlade djevojke koje se žele opredijeliti za ovo zanimanje imaju izbor. Prije četrdeset godina Irenu nisu primili u školu za automehaničara jer bi bila jedina djevojka u cijeloj školi. Danas je drugačije.

“Ima interesa, ali se još uvijek u našem društvu cure nisu uspjele dogovoriti same sa sobom mogu li to raditi ili ne” kaže Irena, koja može biti inspiracija za one koje se dvoume.

Hrabrost, ustrajanje i prelaženje preko svakodnevnih prepreka kovalo je Irenin životni moto da nikad ne odustaje od posla za koji gaji veliku ljubav.

Komentari