Iz svakog zla i teškog vremena treba izvući nešto dobro i pozitivno. Dani su ionako puni crnila obilježeni koronavirusom i potresom.
A upravo jedna lijepa priča vezana je uz snažan potres koji je najviše pogodio Sisak, Glinu, Petrinju i okolicu. Osjetili su ga građani i u Zagrebu. Jedan je čitatelj s nama podijelio doživljaj iz Müllera na glavnom zagrebačkom Trgu.
Nalazio se sa sestrom u toj trgovini na 4. katu kada ih je u 12.19 sati prodrmao potres. No sve je bilo malo pozitivnije zbog nesebičnog ponašanja radnika te trgovine koji su brzo i efikasno reagirali.
“U momentu potresa sestra i ja nalazili smo se u blizini lifta i pomičnih stepenica, te prve dvije sekunde gotovo nitko nije bio svjestan što se zapravo događa. Kao da su prvo bili neki trzaji, i tek onda je sve počelo tresti kao nikada.
Zatim, panično smo svi pokušali stati/sakriti se uz ogromni kameni blok pored lifta, a ispred nas je došlo još par žena, jedna je bila s djetetom te počela jako vrištati, a zatim i drugi ljudi.
Meni se prvih par sekundi vrtjelo po glavi ‘ma sad će ovo stati, nije ništa strašno’, no potres nikako da stane, sve jače je treslo, sve stvari sa polica su počele padati, cijela zgrada doslovno je išla lijevo-desno brzim ritmom.
Ja sam već mislio da će se sve urušiti, jako neugodan osjećaj i stres jer doslovno ne znaš što očekivati, a nalaziš se u prostoru dućana na 4. katu u centru grada koji je već bio pogođen potresom, nismo mogli biti na nezgodnijoj lokaciji”, ispričao nam je čitatelj.
‘Znali smo da ćemo sigurno i brzo izaći’
Opisao je kako je izgledala evakuacija iz zgrade.
“No, pred kraj cijele trešnje, doslovno ni otkud se pojavila radnica Müllera, brzo nam je otvorila vrata evakuacijskih stuba koje su se srećom nalazile svega 10 metara od nas, te nas je užurbano poslala tim putem. Mi smo već za nerealnih 30 sekundi bili van zgrade, i to sa 4. kata što je stvarno pokazatelj organiziranosti.
Sam evakuacijski put, odnosno stube, su izgledali dosta ‘moderno’, odnosno sigurni, tako da već kad smo se spuštali dolje, znali smo da ćemo brzo i sigurno izaći. Uz to, po svim katovima su radnici prvo propustili kupce, premda se radilo o situaciju kad svi spašavaju glavu. Jako nesebično ponašanje radnika, čekali su da izađemo i tjerali nas što dalje od zgrade kako nam neki komadi zgrade ne bi pali na glavu”, rekao nam je čitatelj.
Objasnio nam je i kako je za vrijeme potresa osjetio strah jer to u životu nije doživio.
“Kasnije mi je prošla kroz glavu činjenica da smo mogli tamo zaglaviti na duže vrijeme, no brza reakcija radnika je bila krucijalni faktor tome što smo brzo izašli nakon potresa.
U prvom trenutku kad smo izašli van, bili smo još pod stresom i šokom, tako da su mi se tek kasnije dojmovi slegli i shvatio sam koliko su organizirano, humano i nesebično radnici Müllera reagirali. Da se mogu sjetiti lica radnice koja nam je otvorila vrata i derala se da prođemo ovdje, sad bi joj odnio nešto za zahvalu, takvu pribranost nikad nisam vidio”, objasnio nam je.
