Nije rijetkost da stvore redovi, primjerice pred šalterima u poslovnicama banaka, pa čak i pred blagajnom u trgovinama. Dok Britanci slove kao narod koji voli stajati u redovima, kod nas je situacija ipak nešto drugačija.
Sasvim je logično da ćemo ponekad nekoga propustiti u redu da stane ispred nas ako nas ljubazno zamoli, no što je s onim situacijama kada se ”padobranci” stvore niotkuda i bez pitanja stanu na mjesto preko reda? Kako tada reagiraju Zagrepčani otkrili su nam na društvenim mrežama.
“Najjače mi je kad se prave glupi i bahato tjeraju pravdu uvjeravajući me da su bili u redu prije mene. Takve posebno volim”, priznaje čitateljica.
Provjerenu taktiku podijelila je jedna Zagrepčanka. “Kažem izvolite, samo naprijed, meni se ne žuri i onda ga sastave ostali u redu”, ispričala je.
S oprezom postupa jedna čitateljica. “Ostajem i dalje pristojna jer ako reagiraš nikad ne znaš tko će te lupiti po glavi. Nažalost, to je današnja realnost”, napisala je.
Kako nema smisla raspravljati se onima koji se guraju preko reda, mišljenje je jedne žene u komentarima. “Izbrojim do 10 u sebi i dva puta duboko udahnem i izdahnem. S takvima koji se guraju nema smisla raspravljati. Sve one koji zamole jer im se žuri iz nekog razloga, uvijek pustim”, kaže ona.
Sve ovisi o raspoloženju
“Ovisi na koju nogu sam ustala to jutro”, iskrena je stanovnica Zagreba.
Njen sugrađanin ima sličan odgovor: “Ovisi kakve sam volje taj dan. Ako sam dobre volje, pustim. Ako sam loše, kažem da to nije u redu, ali na svadljiv način.”
Neke od građanki na strpljenje gledaju kao najbolje oruđe u ovakvim sitacijama. “Ne reagiram, samo strpljenje”, “To je njihova kultura ponašanja, ja se samo nasmiješim. Strpljenje je moć”, komentirale su. “U penziji sam, imam vremena, a vele živce u kanticu čuvaj za stare dane”, podijelila je savjet čitateljica.
Kod nekih nema popuštanja
Neki se pak Zagrepčani oštrim obraćanjem odnose prema takvima. “Kažem da mu je mjesto na kraju”, “Zamolim ga na začelje”, “Kraj reda je iza. I pokažem rukom. Ako me netko lijepo pita i zamoli, nije problem”, kažu oni koji ne popuštaju ”padobrancima” u redu.
Sličan pristup ima jedna čitateljica. “Kažem: “Oprostite, možda ne vidite dobro, ali iza mene slijedi veliki red”, otkrila je.
Lekcija iz bontona
Jedna čitateljica pak voli držati lekcije iz bontona. “Najprije upozorim verbalno na kraj reda, a ako se prave da ne čuju onda potapšam po ramenu i rukom pokažem kraj reda. Majke s djecom puštam ispred i ako ne traže”, objašnjava onda.
Slično, no malo grublje, reagira jedna druga gospođa: “Pitam stojim li ja tu za ukras ili čekam u redu”.
