Iza dječaka s buketićem cvijeća krije se priča od koje će vam poteći suze.
On ima 12 godina, a Zagrepčane je oduševio šarmantnom i kavalirskom gestom. Čekao je prijateljicu na stanici, a u ruci mu se nazirao mali buketić. Oduševio je i pokazao svima kako se to radi, a njegova fotka objavljena je u popularnoj Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb”.
Javili smo se osobi koja je fotku objavila i doznali Alojzijevu priču koja se rijetko čuje.
Alojzije je tumor na mozgu operirao s nepune četiri godine
Alojzije je rođeni Zagrepčanin, iako trenutno ne živi u Zagrebu. Ima 12 godina, ali će najesen krenuti u 5-ti razred, budući je zbog bolesti krenuo godinu dana kasnije u školu.
Naime, u dobi od 3,5 godine po prvi puta je operirao tumor na mozgu u KBC Rebro, a onda je uslijedila i druga operacija 2012. godine! Iste godine krenuo je u 1. razred, što je jedva dočekao …i nakon samo 2 tjedna završio na kemoterapiji u Klaićevoj!
Par tjedana kasnije s kemoterapijama je započela i Lana (tumor na nozi). Ona i Alojzije često su se viđali u Dnevnoj bolnici , bili na onkologiji soba do sobe, krevet do kreveta, strepili jedan za drugoga zbog nalaza magneta, krvi, …
Kemoterapija je i jednom i drugom trebala prestati polovicom 2014-te godine. Alojziju jest. Nažalost, Lana se ubrzo vratila u bolnicu. Ostali su u kontaktu telefonom, vidjeli se preko Skypa…ali nikako se ponovo sresti uživo!
Alojzije voli Zagreb i bolest ga nije spriječila da živi punim plućima
Alojzije je odličan učenik,ima asistenticu zbog smetnji u motorici..Ne smije puno toga što smiju njegovi prijatelji, ali se u terapeutske svrhe počeo baviti streličarstvom i postiže solidne rezultate!
Alojzije jako voli Zagreb, jer “…je u njemu puno zanimljivih stvari i uvijek se nešto događa!” ! A tu su mu i djed, baka, ujak, teta, kumovi…boravak u Zagrebu mu je uvijek prekratak! Obožava muzeje, pa svaki dolazak na kontrolu “naplati” obilaskom nekog Zg muzeja!
On i Lana ( i još mnoga druga djeca uz njih) prošli su mnogo toga teškog i ružnog, pa nije čudo da je Alojzije poželio razveseliti Lanu – sad kada su se konačno trebali sresti! Poželio ju je (kao pravi kavalir) odvesti prvo u neki restoran, pa muzej (a što bi on drugo?)…tako si je on to zamislio…ali za to nije bilo ni vremena ni novaca! Najmanje što je mogao, bilo je da joj kupi cvijeće i čokoladu!
[box type=”success” align=”” class=”” width=””]Mama mu uvijek govori da je jako lijepo kad se ženskoj osobi pokloni cvijeće, pa je ponosno odabrao buketić! Sakrivao ga je iza leđa svaki put kad bi se približavao tramvaj (da Lanu zaista iznenadi)![/box]Alojzije, Lana i Alojzijeva sestra lijepo su se igrali sat-dva, zezali, popili sok, Lana je sa svojim štakicama bila brža od Alojzija…
Alojzijevi roditelji ne žele publicitet, iako tako odgajaju sina da ga to ne bi uobrazilo. Pokazali su mu reakcije na FB – ali samo s jednim ciljem: da shvati kako ljudi prepoznaju i cijene lijepo i pristojno ponašanje!
Ovo je priča koju nam je ustupio član njegove obitelji. Pročitala sam ju u jednom dahu i opet i opet. Hvala ti Alojzije što si tako predivan. Želimo tebi, Lani i ostalim prijateljima puno zdravlja i zagrebačkih susreta…
