“Afrikanac se smije dok pati..”, kaže Hrvoje Ivančić.
Hrvoje Ivančić živi ono što veliki broj nas mašta, sanja, želi… Ovog mladog povjesničara po struci, život je odveo u novinarske vode, a onaj ljudski unutarnji nagon namamio ga je na put.
I nije prestao putovati. Spojivši ugodno s korisnim, Hrvoje je svoja putovanja zabilježio brojnim reportažama, a doživljaje i emocije izlio je u rečenice na papiru, izdavši tri knjige.
Najčešće na Bliskom istoku
Svoja putovanja je prestao brojati, kaže Hrvoje, a kao najupečatljivije izdvaja Bliski istok i regiju Velikih jezera u Africi.
“Prestao sam brojati, ne zato jer se sad potajno hvalim što ih ima tako puno, već zato jer mi je glupo brojati takve stvari. Podsjeća me to na natjecanje u srednjoj školi. Volim putovati na Bliski istok i u regiju Velikih jezera u Africi. Tamo sam bio najviše puta. Valjda zato jer želim čim bolje upoznati kraj i ljude. Možda previše antropološkog pristupa?”
Putovanja nisu hobi, to je njegov stil života, kaže Hrvoje. A nedugo je otkrio i izvor svojih ideja, a on se nalazi upravo na putu. I to ne u nekoj zemlji ili na kontinentu.
“Putovanja su definitivno moj stil života i trenuci na kojim crpim najveću inspiraciju prlikom kreativnog rada. Neobično je da sam tek nedugo shvatio da najviše ideja dobijem upravo na putu. I to ne mislim sad na konkretnu zemlju ili kontinent već na put kao takav: u vlaku, autobusu…bilo gdje. Na brodu”, kaže nam.
Morate se željeti upustiti u istraživanje jer, koliko god nam bilo urođeno, na neki način instinkt za istraživanjem smo sputali. Upravo želju Hrvoje ističe kao najbitniju, da bismo iz putovanja izvukli ono najbolje što nam se nudi:
“Nekako mi se čini da je kreiranje ličnosti vrlo složeni proces s mnogim utjecajima, od obitelji, društva, literature itd. Istraživati sam započeo jer me to zanimalo, a ne obratno, dakle…ja sam izrodio svoja putovanja, a ne ona mene. Jesam li se na tim putovanjima promijenio? Svakako. Prema tome, možemo reći da je proces obostran. Pošto je tijekom puta sve intenzivnije, od emocija, boja i mirisa, tako je i osobni rast. No opet…morate to željeti. Ako ne želite, vrhunac će vam biti ispijanje kokosovog mlijeka u Tajlandu.”
“Afrikanac se smije dok pati”
Ovom osebujnom putopiscu jedna od najčešćih destinacija je Afrika. Veliki broj Hrvata na spomen Afrike vidi samo siromaštvo i glad koje se odvija “negdje tamo daleko”. Onaj drugi dio vidi crnca kojeg je potrebno sažaljevati. No, Hrvoje vidi nešto drugo. Kulturu koja je nama gotovo nepoznata, a potpuno živa:
“Od Afrike me prvenstveno zanimaju ratni sukobi u Južnom Sudanu i u Kongu, zemljama gdje trvenja traju već dobrih…tridesetak godina. Uganda mi je uvijek početna točka pa sam tako i tu zemlju zavolio jer otkrio sam cijeli jedan kontinent, koji živi ne samo neko krnje moderno i liberalno doba, već i cijelu jednu živu predkolonijalnu kulturu, o kojoj mi u Hrvatskoj znamo jako malo.“
Afrikanci svoju težinu prihvaćaju drugačije od nas, smirenije, objašnjava Hrvoje. No, koliko god široki bili njihovi osmijesi- siromaštvo i sreća čista su laž:
“To su bajke i priče za malu djecu. Kome je lijepo biti siromašan? Reći ću vam: nikome. Stvar je u tome da Afrikanci svoju težinu prihvaćaju na drugačiji i puno smireniji način. Uvijek me to podsjeti na vrhunsku pjesmu Fele Kutija Suffering and smiling, jer Afrikanac se smije dok pati, ali to ne znači da je sretan. Kad vidim države u kojima ne postoji infrastruktura, nema škola niti bolnica, uviđam da živimo bolje od njih, no motivi mojih odlazaka u Afriku nisu duhovne prirode niti imaju veze sa mojom savješću. Vjerujem da čovjek treba težiti prema boljem i tražiti načine razvoja unutar samoga sebe. “
Sirija u jeku rata
Ovaj mladi putpisac svjesno je zakoračio u Siriju, u samom jeku rata. U zemlju čiji teritorij je izmrcavaren, u kojoj se vode bitke za svaki kamen, a čiji stanovnici utočište traže u bilo kojem sigurnom kutku, izoliranom od buke granata i metaka.
“Prvi put sam krenuo još 2007., a poriv je bila avantura na cesti jer krenuo sam autostopom iz Hrvatske i putovao mjesec dana do Damaska. Fascinirala me stara kultura, drevna kršćanska mistika i sekularnost društva u kojoj koegzistiraju razne religije. Čim je počeo rat, zainteresirao sam se za događaje u Siriji i počeo ih detaljno pratiti. Kao piscu i povijesničaru, poriv za odlaskom je prevladao i jednostavno sam otišao, napisao više od dvadeset reportaža, a u pripremi je i film kojeg sam snimio s kolegom Goranom Šafarekom. “, objašnjava.
Birajući za svoja putovanja zemlje pogođene ratom, neizbježan je i strah. No, spreman je na to jer sam to i bira, otkriva nam Hrvoje.
“Ponekad me je strah, ponajviše u ratom pogođenim zemljama, ali ništa specijalno da bih sad dobivao sijede. Na kraju krajeva, nitko me ne tjera da tamo idem, sam to biram, a ono što odaberem spreman sam probaviti i snositi posljedice. Nije uvijek bajno, jer da baš sve znam programirati bio bih robot, ali nisam. Priznajem da sam vidio dosta patnje, siromaštva i ludila u svijetu i sve što sam shvatio je da treba živjeti dok si živ. Poslije, jebiga, neće biti vremena. U suštini sam hedonist koji pokušava zauzdati iskonsko ljudsko zlo u samome sebi,” kaže naš sugovornik.
Unutar korica knjige
Hrvoje Ivančić do sada je izdao tri knjige. Dunavski blues je priča o dvojici prijatelja koji se upute na putovanje od Zagreba do Crnog mora, gumenim čamcem. Njegova druga knjiga, Samsara prati lik mladog profesora koji se upušta u avanturu života i kreće putem istoka. Za’atar, njegova treća knjiga, zbirka je kratkih priča, inspirirana dugogodišnjim odlascima autora na Bliski istok:
” Fokus je na tzv. malog čovjeka uhvaćenog u vrtlog Velike igre na Bliskom istoku. Glavni likovi su vojnici, seksualni prijestupnici, novinari i seljaci. Radnja većine priča je Sirija.”, otkriva nam.
Volio bi opet otići u Kongo, a nada se da će to biti iduća destinacija, tijekom zime, rekao nam je. A idući projekt…?
“Mrzim riječ “projekt” i nemam u planu raditi nikakve projekte. No, namjeravam još nešto napisati, ali ne smijem vam reći.” , tajnovit je Hrvoje.
Putovanja i doživljaje ovog putopisca možete pratiti na njegovoj Facebook stranici- Hrvoje Ivančić.
