“U pozadini serviranja pića i hrane posao stjuardese mnogo je kompleksniji”
Mihaela Dolački Jozić svoje dane provodi na 11 tisuća metara radeći kao stjuardesa, a kada je na zemlji piše diplomski rad na Hrvatskim studijima, podučava djecu klasičnom baletu u plesnom klubu Pinokio, peče kolače, vodi svoj blog i putuje. Malo je reći da Mihaela nije samo obična zagrebačka cura – njenoj svestranosti nema kraja. Odrasla je u zagrebačkoj Dubravi, gdje i danas živi. Priča kako je najveći dio svog odrastanja ipak provela u centru Zagreba. Tamo je, naime, pohađala Školu za klasični balet, Upravnu i birotehničku srednju školu te godinama plesala balet u Hrvatskom narodnom kazalištu.
‘Posao stjuardese oduvijek je moj san’
Još je kao mala sanjala o tome da postane stjuardesa. To joj se na kraju i ostvarilo pa se može reći da Mihaela doslovno živi svoj san.
“Od djetinjstva sam govorila da ću biti balerina i stjuardesa, kako sam odrastala, tako sam si postavila još nekoliko ciljeva koje sam ispunila ili na kojima radim. Ova, prva dva iz djetinjstva sam ostvarila. Kako je prolazilo vrijeme studiranja, tako sam odlučila da ću, čim diplomiram, iskušati što nosi ova profesija. No, posao je preduhitrio diplomu i ušao u moj život u zadnjem semestru studiranja.”
Posao stjuardese možda izgleda kao san snova, ali to nije nimalo lak posao. Mihaela je trebala proći čitav niž testiranja kako bi uopće dobila priliku za školovanje. “Prije ulaska u kabinu potrebno je proći kroz nekoliko krugova testiranja, poznavanja jezika, psihotestova, testova inteligencije, razgovora sa psiholozima, komisijom i tako dalje. Tek nakon toga kreće školovanje, teorijsko i praktično, a u pozadini serviranja pića i hrane posao stjuardese mnogo je kompleksniji, svodi se na sigurnosne standarde i provjere koji se provode svakodnevno i tijekom svakog leta.”
‘Roditeljima nije bilo svejedno’
Biti stjuardesa znači često putovati, a manje biti kod kuće. Mihaela kaže kako je zbog toga njezina obitelj na početku bila pomalo zabrinuta. Kasnije su to ipak prihvatili.
“Obitelj mi je bila podrška, iako im u početku nije bilo svejedno. No, kada me vide u uniformi, kako nasmijana odlazim i kako se nasmijana vraćam, znaju da je još jedan od mojih ciljeva ostvaren. Život se promijenio otkako radim, izgubio je rutinu, ali to mi ne smeta. Nekada radim noću, nekada danima ustajem prije pijetlova, a nekada radim gotovo cijeli dan. U svemu tome, ne primjećujem više kako vrijeme leti, okružena sam ljudima, ali i imam vrijeme za sebe kao kad sam kod kuće, tako i kada sam daleko od doma. Osim toga, dinamičnost radne okoline osigurana je činjenicom da se posada uvijek razlikuje, s nekim kolegama još ni nisam radila, s nekima jednom, a rijetki su mi se ponovili više puta.” 
‘Svaki njihov uspjeh, moj je uspjeh’
Iako je zbog ozljede prestala aktivno plesati balet, njena ljubav za plesom i dalje je velika. U plesnom klubu Pinokio podučava djecu klasičnom baletu i, kako kaže, u tome neizmjerno uživa. S njima se vratila u djetinjstvo.
“Posvetila sam se radu s mlađim naraštajima. U početku nisam vjerovala da ću se zadržati u toj sferi plesa, no prevarila sam se. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam sebe pronalazila u dvorani, u ulozi baletne pedagoginje. Shvatila sam, svakodnevno s njima prolazim trenutke svoga odrastanja i školovanja, iznova. Trudim se postati bolja, promijeniti sebe, ali i olakšati djevojčicama razvoj i odrastanje. Također, tražim disciplinu i poštivanje postavljenih pravila. Sve to rezultiralo je mnogim pohvalama, uspjesima i nagradama, kako za moje učenice, tako i za mene. Svaki njihov uspjeh, moj je uspjeh.”
Dobitnica Rektorove nagrade
Unatoč brojnim obavezama, Mihaela bez obzira na to postiže odlične i zavidne rezultate na studiju.Prije dvije godine dobila je Nagradu voditelja studija za najbolju studenticu preddiplomskoga sveučilišnog studija Kroatologije, a pove je godine osvojila i Stipendiju za izvrsnost Sveučilišta u Zagrebu. Studij polako privodi kraju i upravo radi na diplomskom radu. “Završavam Hrvatske studije, točnije, odnose s javnošću na odjelu za komunikologiju. Na preddiplomskom studiju sam studirala i kroatologiju jer me zanima naša povijest, kultura i književnost, a dokaz mojoj zainteresiranosti, radu, proučavanju i trudu su Rektorova nagrada za predstavu Šest konaka šegrta Hlapića koju sam radila sa starijim kolegama te nagrada za najbolju studenticu u akademskoj godini 2013./14.
Dobila je i stipendiju za izvrsnost od Sveučilišta u Zagrebu
“Smatram to krunom svog studiranja. Iako sam na preddiplomskom bila zainteresirana za novinarstvo pa sam upisala smjer tisak i agencije na odjelu za komunikologiju, odlučila sam na diplomskom studiju proširiti svoje znanje na odnose s javnošću, što me danas, u finalu studiranja i mnogo više privlači, kako zbog životnog tempa, tako i zbog kreativnosti koju takvo zanimanje omogućuje. Veselilo me studiranje, učenje i pisanje, veseli me i dalje pa se zamislim kada shvatim koliko mi je još malo ostalo do završetka. Zato, planiram nastaviti svoj razvoj u akademskim krugovima, raditi dalje na sebi, kako bi barem još malo uživala u tome što me čini sretnom.” Nedavno je počela pisati i vlastiti blog. “Počela sam pisati na nagovor prijatelja koji su svakodnevno nestrpljivo čekali moj novi post na Facebooku. Kada sam počela pisati, shvatila sam da nije isto. Dapače, veća je mogućnost da će se ljudi zadržati na objavi dok listaju novosti na Facebooku, nego li da će kliknuti na link, otvoriti post i čitati poduži tekst u kojem sam si „dala oduška“. No, nisam odustala, kako sam najavila na početku, pisat ću o sebi, o onome što je meni trenutno u životu, glavi i srcu. Nisam previše redovita, blogam kad stignem, kada se sjetim ili osjetim potrebu”, priča Mihaela.
Svaki tjedan, kolač jedan
“Volim slatko, obožavam sladoled, a posebice čokoladu i kolače. Znala sam biti prekritična kada bih jela slatko i komentirati što nije dobro u svakom sloju kolača. Onda sam shvatila, nemam pravo na to jer ih sama ne znam pripremati. U redu, odlučila sam da ih moram naučiti peći i da ću tek onda imati pravo biti kritična prema drugima. Krenula sam krajem prošle godine i nazvala svoju osobnu životnu akciju: „Svaki tjedan, kolač jedan.“ Za svaki sam vikend izvlačila novi recept, od drukčijih namirnica, opuštala se u pripremanju i počela eksperimentirati. Sakupilo se, tako, do sada i tridesetak recepata koje sam isprobala u kratkom vremenu. Veliku inspiraciju nalazim u našim blogericama, ali internetska su prostranstva prepuna recepata pa ih sa svih strana izvlačim, a ponešto nađem i u maminim knjigama jer ipak, moja mama zna peći najbolje!”
Majstorica u pripremi quicheva
Mihaela o svojim kulinarskim avanturama piše i na blogu, a najviše voli tartove i prhka tijesta. Od slanih recepata specijalizirala je quicheve s raznim povrćem. Kaže da joj kuhanje predstavlja veliki izazov. “Nikada ne znaš kako će ispasti, uglavnom, ne ispadne kako zamislim. Zapravo, ispadne bolje ili lošije!”
