Park Maksimir koji je izvorno nastao na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, danas je u cijelosti okružen gradskim naseljima.
Park Maksimir je otvoren 1794. godine na inicijativu biskupa Maksimilijana Vrhovca. Godine 1839. dao ga je urediti u engleskom pejzažnom stilu biskup Juraj Haulik.
Danas je omiljeno okupljalište sportaša, ljubitelja prirode, avanturista, pjesnika i sjetnih duša. Maksimir ima one neke posebne zrake svjetlosti koje se probijaju kroz gusto granje krošanja.
Svoja je vrata otvorio Zagrepčanima te postao prvi javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. A Zagrepčani su ga priglili k svom srcu. Provode ovdje jutarnje šetnje, uživajući u bojama jeseni. Zelene, žute i crvene jesenje boje, ostavljaju dojam kao da promatrate umjetničko djelo.
U Maksimiru se nalazi pet jezera (prirodna i umjetna), od kojih je prvo – uz Maksimirsku ulicu – izgrađeno 1839. godine. Nekada je postojalo i šesto jezero. U njima svoje vrijeme provode labudovi, a svoj put u toplije krajeve odgodile su neke divlje patke željne provesti što više vremena u ovom zagrebačkom smaragdu.
Teško je ne zadržati se i zagledati se u odraz nebeskog svoda u prvom jezeru. Lišće lagano otpada ali Maksimir ne gubi svoju ljepotu i svoj sjaj.
A kada su ti noge teške, čekaju te maksimirske klupe. Na njima su razmijenjeni prvi poljupci, napisane najljepše pjesme i provdeni mnogi sati sanjarenja.
U Maksimiru je vrijeme stalo. Odaje ga samo crveno lišće koje usporeno pada. Ali sati i minute više nisu važni. Prije nego dođete do velikih vrata šetnice, okrenite se još jednom i pogledajte savršeni niz uličnih lampi.
Maksmir je zagrebačka oaza mira.
