Godine 1970. osnovan je Unikonzum udruživanjem četiriju maloprodajnih lanaca trgovina: Črnomerec, Konzum, Moslavka i Slavonija.
Teška vremena obilježena dugim redovima i čekanjem.
Građani su se prisjetili vremena kada bi u dugim redovima čekali za ulje, šećer, brašno i kavu, uz sve ostale potrepštine i namirnice.
“Naši roditelji su čekali u redovima, ali su se družili. Mi kontaktiramo na Fejsu”, napisala je Dobrila u objavi, te kazala da bi uvijek odabrala Unikonzum iz 1982. godine.
“Čudna vremena… Čekalo se u redu za kavu, prašak i ulje, a u škrinji godišnje 2 prasca po 120 kg, 30 komada piceka, povrća i u škrinji i kiselog, 15 dana mora pun pansion u odmaralištu, novi auto – bijedni stojadin – i još starci kuću gradili, a šljakeri. Bljak vremena”, smatra Krešimir.
Bilo je i trenutaka kad bi robe na pola reda nestalo, pa su neki građani taj dio prošlosti nazvali Doba nestašice.
Tada su, kažu, ljudi imali novca, no nije bilo robe, pa bi se često u kupovinu išlo van, točnije u Trst, Beč ili u Graz, a često bi se i švercale potrepštine poput kave i praška.
Danas pak, tvrde građani, ima robe, no ljudi nemaju novca.
“80-ih su išli u shopping u Trst da zašparaju novac i nabave osnovne potrepštine kojih nije bilo. Nostalgija je divna stvar, ali treba biti realan“, smatra Daniel.
Neki Zagrepčani kažu da ne žale za redovima na razne potrepštine i smatraju da je ipak bolje sada jer nema čekanja, a ipak se svi druže.
No, građani su se složili da su redovi ispred Unikonzuma i Slavije za razliku od današnjih redova imali svoje čari, posebno jer brojni shopping centri u Zagrebu ne pružaju taj osjećaj sreće i druženja tijekom težih vremena, stoga se s nostalgijom prisjećaju dugih redova.
