Gotovo nitko nije znao tko je on, ali svi su ga znali.
Na malom štandu pokraj tramvajske stanice na Trešnjevci danas nema sijede glave, nema ni stripova, ni knjiga. Tamo su dva lampaša koja svijetle za “stričeka s knjigama”.
On je bio poznato, toplo lice koje je dočekivalo prolaznike, a nerijetko su se i zaustavljali. Mogli su s njime popričati, a nije bilo čudno ni da pokloni neku od svojih knjiga, uvijek s posvetom. Njegov izgled zavarao je mnoge, mislili su da se radi o dobroćudnom djedici, a zapravo je imao samo 54 godine.
Život ga, izgleda, nije mazio, ali od pisane riječi, lijepih stihova i stripova nije odustajao i mnogima će ostati u lijepom sjećanju. Zagrepčane je njegova smrt jako rastužila, mnogi su rasli uz njegov štand, a neki od njih i svoju djecu odgajaju uz njega.
Jedna od komentatorica napisala je da se striček zvao Siniša, a ostali svjedoče da je u njemu bio veseli duh koji je uvijek htio pomoći.