Najteže je vidjeti kada netko nema ništa, a drugima svejedno daje tako puno.
Jutros se našoj redakciji obratila čitateljica čiji svijet je jučer na kratko stao kada je vidjela dvojac koji je namamio suze na njene obraze. Dijelila je ona tramvaj s dječakom i njegovim djedom, a ono što je maleni napravio u njoj je probudilo tugu, suosjećanje, ali i ljutnju.
Raznježilo ju je kada je shvatila da je dobrota još uvijek tu, skrivena u malom tijelu, ne starijem od 7 godina. Ako je već nedostaje u okrutnom svijetu, zagrebački plavi tramvaj bio je njome ispunjen.
“Jučer sam se vozila u tramvaju 14 i vidjela sam jedan prizor koji me ostavio bez riječi. Ne znam da li sam više bila tužna ili sretna, pa čak i u jednu ruku razočarana. Ovaj gospodin je bio sa svojim unukom u Mcdonaldu. Moram samo naglasiti da taj čovjek dobro ne čuje, a niti živi kako treba, da se tako izrazim”, započela je svoju priču.
“Unuk mu kaže: ‘Hvala deda što si mi kupio sendvič i igračku uz to’. Ako mu nije 10 puta ponovio, ali deda baš ne čuje dobro i nije reagirao, onda je mali koji ima oko 7 godina došao do njega i zagrlio ga“, opisuje trenutak koji je u njoj pokrenuo lavinu reakcija.
“A meni suze na oči, vidi se da čovjek nema i kiša je padala, a on na sebi ima odjeću, ali kao da nema, vidi se da jako teško živi, ali opet je unuku ispunio želju, a maleni je bio presretan. Još mene maleni pita: ‘Gospođo koliko je sati, ja mu rekla, a on meni, Hvala lijepa..’. Ja sam ostala paf, koja kultura i dobrota, nemam riječi”, piše nam.
“I onda se zapitam: ‘Kakvi smo mi to ljudi, djeca, roditelji, da ne cijenimo ono što imamo, što dobijemo? Nego tražimo sve više i više, a kultura nam je ispod nule, sve manje kulturne djece, odraslih”.
“Bitno da smo zavidni, pohlepni i nekulturni, a sve manje smo ono što bi trebali biti, a to je sam čovjek. I onda se pitaš di ovaj svijet ide, što učimo svoju djecu, što učimo sami sebe, a ne gledamo realnost oko sebe i koliko je ono malo u biti najbolje što čovjek može imati, a mi to ne cijenimo. Niti cijenimo sebe, niti ljude oko sebe, a samo malo je potrebno da nekoga učinimo sretnim” govori nam čitateljica kojoj je prizor iz 14-ice otvorio oči.
“A ova slika sve govori i ovim putem ću reći, neka ga dragi Bog blagoslovi i čuva, njega i unuka“, zaključila je putnica vidno dirnuta.
>>> ŠTO BISMO BEZ NAŠIH BAKA? One prkose godinama, debljaju nas i uvijek imaju spremnu toplu riječ i čvrst zagrljaj (FOTO)
>>> ISPOD UGLANCANE POVRŠINE ZAGREBA: Često naiđemo na prizore koji slamaju srce (FOTO)
