Večera smo imali prilike uživati u veličanstvenom nebeskom spektaklu nad Zagrebom. Gotovo nema sugrađanina koji nije podigao glavu gore prema nebu i kamerom zabilježio prekrasne narančaste prizore. I vi dragi čitatelji, obasuli ste naš Facebook profil predivnim fotografijama i time svima uljepšali dan! Hvala vam na tome!
No, jeste li se zapitali zašto se nebo ujutro ili navečer ponekad oboji u narančasto ili crveno? Je li razlog u onečišćenju, ozonskim rupama ili nečem trećem?
Znanstvenici donose odgovor na ovo pitanje
Svjetlost koju na Zemlju šalje sunce, predstavljaju elektromagnetski valovi sastavljeni iz različitih valnih duljina. Ljudsko oko različite valne duljine prepoznaje i u različitim bojama – 600 nanometarsku kao narančastu, 450 – nanometarsku kao plavu itd. Kada sunčeva svjetlost prodire u Zemljinu atmosferu, na putu do naših očiju zalijeće se u elementarne čestice atmosfere – molekule različitih plinova. Pri tome dolazi do pojave koja se zove Rayleighovo raspršenje. Kada se sunčeva svjetlost zaleti u molekule zraka, dio različitih valnih duljina se rasipa. Kako najveći dio atmosfere predstavljaju molekule dušika i kisika koje su vrlo male, posljedično češće i rasipaju kraće valne duljine, koje naše oko vidi kao plavu ili ljubičastu boju. To je ujedno odgovor na pitanje zašto je nebo plavo.
Kroz dan, kada je sunce iznad nas, sunčeva svjetlost putuje točno pravu udaljenost da naše oči prepoznaju „plave“ valne duljine. No kada se sunce nalazi nisko nad obzorom, njegove zrake moraju do naših očiju kroz atmosferu Zemlje proputovati mnogo dulji put. To znači da su s kraće valne duljine uglavnom raspršile prije nego je svjetlost uopće stigla do nas, a vidimo samo duge valne duljine s kraja svjetlosnog spektra, koje ljudsko oko prepoznaje kao crvenu ili narančastu boju.
Laku i mirnu noć, Zagrebe!
