Prije nekoliko dana uz Zagrebačku aveniju na ogradama Toplinskih mreža pojavili su se štrikovi s vešom i popratnim tekstom koji su privukli pozornost prolaznika.
Riječ je o akciji „Krpice na ulice“, provedenoj u okviru „Mapiranja Trešnjevke“ kao mali podsjetnik na prigradsku povijest Trešnjevke i vremena kada se veš sušio po dvorištima i uz ulice. No, služi i kao podsjetnik na društvene promjene koje se dešavaju oko nas i koje dovode do sve većeg zatvaranja ljudi u svoje uske okvire, kako osobne kroz zatvaranje u stanove, automobile, svijet mobitela i računala, tako i skupne, nacionalne, kulturne, vjerske i sve ostale, ističu članovi projekta Mapiranje Trešnjevke. Ukazali su na činjenicu da je sve manje veša na ulicama, sve manje otvorenosti i sve manje pozornosti usmjerene na svijet oko sebe.
U popratnom su tekstu napisali:
Trešnjevka je započela svoj život kao predgrađe, ni kvartova uskih uličica i malih obiteljskih kućica u kojima su se ljudi pozdravljali na ulici, razgovarali sa susjedima preko plota, posuđivali jedni od drugih ono što im je nedostajalo, sušili svoj veš na dvorištu ispred kuće, naočigled svih.
Trešnjevka danas je posve drugačija, mnogo je širokih višestaznih cesta prepunih prometa uz koje stoje ostakljeni poslovni tornjevi i višekatnice sa desecima jednoobraznih stanova. Ljudi se sve rjeđe pozdravljaju (vjerojatno i zato što se često, prečesto voze autima), sve rjeđe razgovaraju jedni s drugima (a više nema ni plotova na koje je lijepo nasloniti se tijekom razgovora) i gotovo nikad niti ne posuđuju išta jedni od drugih… a i veš se najčešće suši u initimi svojih stanova ili pak, teško vidljivo s ulica, na balkonima i ispod prozora.
Na razvoj suvremenog načina života teško je utjecati, no uvijek se možemo prisjetiti kako je nekad bilo i s nadom u opstanak užitka ljudske komunikacije, veselja, razgovora i druženja vješamo ovaj veš uz najširu, najbržu i najbučniju gradsku prometnicu uz koju se nalazi najviše poslovnih zgrada, kako bismo vas podsjetili na vrijeme predgrađa, ljepote međusobnog druženja i na doba kad je bilo posve normalno objesiti veš tik uz ulicu.
