Drvo koje raste iz asfalta u jednoj od najprometnijih ulica u Zagrebu oduševljava sve prolaznike, a krije priče iz zagrebačkih davnina!

Davorko Ruff/Zakaj volim Zagreb

Zagreb, kao što smo već ustanovili mnogim pričama o njegovim mračnim, ali i čarobnim i prekrasnim stranama, zaista skriva zanimljive priče, ali i mnogo neodgovorenih pitanja.

Jedna neobična stvar koju mogu primijetiti prolaznici, ali i stanovnici u Palmotićevoj ulici je svakako drvce sa prekrasnim ružičarstim cvjetovima hibiskusa koje viri iz asfalta ispred salona namještaja. U ulici nema nijedne travke, a kamoli stabla, očara sve koji onuda prođu – a riječ je o jednoj od najprometnijih ulica u centru grada, Palmi, kako joj stanari kvarta tepaju.

Odakle ovo stablo ovdje, tko ga je zasadio i kako je preživilo? Diva.vecernji otkriva jednu od najljepših tajni grada Zagreba.

“Ne znam točno kada je to moglo biti, no stablo je zasadio moj pradjed Petar Šarić početkom 20. stoljeća, pretpostavljam oko 1907. godine, kada je rođena moja baka. Danas nitko više nije živ koga bih mogla pitati za točnu godinu. Djed je bio ugostitelj, imao je Kavanu Šarić, koju je kasnije prokockao”, priča Zagrepčanka Željka Hofer, stanovnica centra grada, rođena i odrasla u Boškovićevoj. Željka nastavlja kako je pradjed Petar, hibiskus zasadio u blizini kavane kao svojevrsni signal, znak raspoznavanja.

“Tako je moj tata uvijek govorio. Nije mi puno ostalo od pradjeda, tek dvije tacne od njemačkog srebra alpake s ugraviranim natpisom Kavana Šarić te dvije žličice za miješanje kave. Žao mi je što se razveo od moje prabake te brzo uletio u novi brak pa nemam još nekih priča o njemu. Sigurno bi puno toga bilo zanimljivo”, kaže Željka, pokazujući obiteljski portret Šarića iz 1907. godine.

Mladi bračni par fotografirao je s njihovom jedinicom, bebom Josipom, zagrebački fotograf Krapinec, a ostavio je i bilješku, kako se to nekada radilo: Josip Šarić, kavanar i restorateur.

“Moja je baka tu tek mala beba, ne znam tko je žena koja je drži u naručju. Baka će se kasnije udati za Adolfa Hofera, rođenog 1898. godine u Zagrebu”, kaže Željka te pokazuje djedov pokaz za ZET iz 1918. godine, izdan 1. prosinca 1918. godine, taman nakon završetka Prvog svjetskog rata te osobnu iskaznicu iz 1925. godine.

Drvo hibiskusa je tada, baš kao i bračni par Hofer, bilo mlado, a o drvcu se danas brinu djelatnici salona namještaja Themelia, koji ga obožavaju, zalijevaju, paze da ima sve što treba i izrazito su ponosni na njega. Za ovo stablo vezana su mnoga lijepa sjećanja, pa je tako i nekoliko stanara obližnjih ulica na grupi napisalo kako im je uvijek bilo toplo oko srca kada bi ga ugledali, a posebice kada je u punome cvatu.

“Ma imam vam ja puno tih starih priča, Hoferovi su došli u Zagreb 1880. godine, stari Hofer je radio kao visoki željeznički službenik”, govori Željka.

U oko upada upravo ta 1880. godina. Tada je, naime, Zagreb pogodio najveći i najrazorniji potres u njegovoj povijesti, nakon čega je praktički odmah krenula obnova i nevjerojatan napredak grada, koji je rezultirao gradnjom Donjeg grada, kakvog danas poznajemo. I Hoferovi su kao mladi bračni par sudjelovali u njegovu životu te su bili svjedoci vremena,  baš kao i hibiskus, koji bi mogao ispričati puno toga o našem glavnom gradu. No, ono najvažnije već je rekao – jedino što se mora, jest preživjeti.

Komentari