Moderan, asimetričan i vizualno moćan, opis je koji savršeno pristaje uz novi neboder na Ilici iza kojeg stoji studio Proarh, kojem je ovo bio jedan od zahtjevnijih projektantskih pothvata dosad, piše Super1.
Početkom lipnja Zagreb je postao bogatiji za jedan vizualno vrlo atraktivan objekt koji je nakon višegodišnje gradnje dovršen, otvoren, ali i predstavljen javnosti. Riječ je o vojnom neboderu MORH-a službenog imena Vukovar, smještenom na potezu Ilica i Svetog duha. Maskirnu vizuru fasade i otvora, ali i impozantnu visinu od 15 katova za tu mikrolokaciju doista niste mogli ne primijetiti.
U pitanju je specifičan, moderan i definitivno drugačiji objekt za Zagreb, a Super1 je od samih projektanata, zagrebačkog studija Proarh predvođenog arhitektom Davorom Matekovićem doznao više o ovom projektu naziva MORpH. U nastavku doznajte što su su sve otkrili, a razgovor prenosimo u cijelosti:
Kada se vratite u recentnu prošlost, kako je zapravo izgledao proces stvaranja identiteta vojnog nebodera MORpH?
“Proces započinje analizom programa i konteksta, a u ovom slučaju je trebalo, na površinski vrlo malu parcelu smjestiti opsežan program i intervenirati u historicističko tkivo. U tom kontekstu logično je rješenje postaviti objekt kao vertikalu, kako bi se odmakli od okolnih zgrada i izbjegli nezahvalni kontakt s povijesnom gradnjom u koje implementiramo novu zgradu. Vertikala s manjim tlocrtnim otiskom omogućuje manju zbijenost, obodno jednako vrijedne prostore i oslobađanje partera”.
Koliko je ovaj rad Proarha drugačiji od dosadašnjeg?
“Proarh uvijek nastoji producirati raznolikost, odgovarajući na konkretni program, lokaciju, kontekst i vrijeme u kojima nastaju. S obzirom na to, smatramo neprimjerno ponavljati ideju i priču vezanu za neki projekt i tako stvarati sličnu arhitekturu”.
Zašto neboder Vukovar, odnosno projekt MORpH izgleda baš ovako kako izgleda, koja je priča oko vizualnog identiteta? I kako ste došli do same ideje?
“S obzirom na kontekst u strogom millieu povijesne gradnje suvremena intervencija morala je biti kontrast, a ne kvazi ili neo arhitektonsko dodvoravanje tradiciji. Zato je novi objekt morao biti suvremen u svakom svom elementu i raditi svjesni odmak od zatečenog – volumen je fluidan za razliku od kubusnih nizova u okruženju. Istovremeno, pročelje je asimetrično u svojoj heterogenoj strukturi kao kontrast čistim simetrijama otvora iz historicizma i moderne”.
Pročitala sam negdje da je u biti riječ o neboderu koji zbog presjeka s etažama izgleda kao stilizirana granata probušena otporima u obliku prozora i lođa? Je li to istina, odnosno možete li to prokomentirati?
!Naša ideja nije imala namjeru banalnog reproduciranja određenog oblika, ali postoje slobodne interpretacije javnosti na koje ne možemo utjecati. Ideja fluidnog volumena proizlazi iz želje da ta nova vertikala ne bude statična, već promjenjiva, mekana forma”.
Koliko je ovo bio zahtjevan projekt (ili nije) ili pak samo drugačiji? I da, kako je nastao sam naziv MORpH?
“MORpH je sigurno jedan od najzahtjevnijih projekta na kojima smo radili i svojevrsni graditeljski pothvat. U pitanju je vrlo složena geometrija iz koje je proizašlo da je svaki tlocrt različit i mora precizno odgovarati prethodnom tj. sljedećem kako bi se postigao zamišljeni volumen. Inače, naziv projekta MORpH proizlazi iz simbioze naziva investitora – MORH i početnog slova P kao PROARH. Tako se konačno ime iščitava kao MORpH, fluidna forma promjenjivog volumena”.
Koje su još posebnosti samog projekta?
“Posebnosti ima puno, ali one najznačajnije su definitivno ventilirana, monolitna fasada s izboranim plaštom, otvorima prozora i loggia, te njen završni izgled – vrlo komplicirana izvedba bojanja stiliziranog, pikseliziranog maskirnog uzorka na višesmjerno zakrivljenoj površini”.
Kakve su reakcije okoline, građana s obzirom na lokaciju u kojoj se MORpH smjestio i kojom sada na neki način dominira?
“Reakcije, iako sveprisutne, ne pratimo. Kao i kod svakog novog projekta pretpostavljamo da ih ima različitih i relativno oprečnih. Sam po sebi, neboder dominira samo u mikrolokaciji dok se u kontekstu on nadovezuje na druge vertikale u tom potezu”.
Kome je zgrada namijenjena te što ona sve u svojoj unutrašnjosti podrazumijeva?
“Zgrada je namijenjena za potrebe smještaja polaznika škola Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”. Osim smještajnih jedinica, objekt sadrži predvorje s recepcijom i zajedničkim dnevnim boravkom, a na gornjim katovima restoran te teretanu i spa”.
Kakav je bio dijalog na relaciji investitor – projektant? Kako ste rješavali nedoumice, kompromise?
“Imali smo vrlo korektan odnos u kojem se svatko pridržavao svoje uloge, a uz međusobno uvažavanje sva pitanja i problemi tijekom projektiranja i gradnje bili su riješeni uz minimalne kompromise”.
S obzirom na specifičan oblik samog objekta koliko je to sve skupa trajalo i što vam je zapravo u cijelom procesu bio najveći izazov?
“Ovo je bio jedan od najzahtjevnijih procesa gradnje gdje je najveći izazov, između ostalog, bio dobiti volumen točno kako smo ga zamislili, što je na kraju, uz minimalna odstupanja i postignuto. Gradnja je s prekidima trajala oko tri godine”.
Kako je neboder MORpH reagirao na potres?
“Objekt je bio neokrznut nedavnim potresom jer je projektiran prema svim najvišim tehničkim zahtjevima i propisima za seizmičko opterećenje, tako da je stabilnost zgrade bila potpuno neupitna”.
