Trg bana Josipa Jelačića nalazi se podno Kaptola i Gradeca – dvaju naselja od kojih je nastao Zagreb, dakle, u podgrađu. Na njemu se odavno nalazio izvor Manduševac. Znamo da je u njegovoj blizini u srednjem vijeku bilo kupalište, a sjevernom stranom tekao je potok Medveščak. Na mjestu trga bili su vrtovi lokalnih kmetova. Naime, zbog potrebe za sajmišnim mjestom u podgrađu, godine 1641. donesena je odluka da se maknu vrtovi i uredi trg sa svrhom održavanja sajmova.
Nekadašnji trgovci morali su plaćati carinu ako su na tom trgu htjeli prodavati svoju robu. Točnije, morali su dati tridesetinu. Na mađarskom jeziku trideset se kaže harminc i tako je prvotni naziv glavnog zagrebačkog trga bio Harmica. Danas postoji još samo prolaz Harmica koji spaja Jelačić plac i Dolac. Prvi je put trg preimenovan 23. lipnja 1848. u čast bana Josipa Jelačića. Neobično je to što je ban Jelačić u to vrijeme još bio živ. Samo dvije godine kasnije Gradec, Kaptol i okolna naselja pravno se ujedinjuju u jedinstveni grad Zagreb.
U 17. stoljeću počinju nicati prve kuće. Na području koje danas nazivamo Donjim gradom od sredine 18. stoljeća brzo se povećava broj stanovnika, a intenzivira se i gradnja. Polako se formira glavni trg sa sajmom kao poveznica Gornjeg i Donjeg grada.
