Osim što je lepi naš grad, Zagreb ima i fascinantnu prošlost o kojoj redovito pišemo. Evo novog detalja iz povijesti našeg grada.
Znate li tko je bio Sokol i kako je povezan s prvom snimkom Zagreba?
Potreba za pravom bolnicom u Zagrebu, koju grad nije dobio do početka 19. stoljeća, osjetila se već u drugoj polovici 18. stoljeća kad je zavladala velika epidemija. Iako nije točno poznato o kojoj se bolesti radilo, ona je ponukala županijski odbor da Zagrebačkom magistratu uputi molbu za izgradnju bolnice na tadašnjoj periferiji grada.
Nekadašnja periferija
Bio je to prostor nekadašnjeg jezuitskog vrta na Harmici, što je danas sami centar grada. Točnije, nalazio se na prostoru današnjeg iličkog nebodera, te bio omeđen Gajevom, Bogovićevom te Ilicom 1 i 1 A.
Uz dogovor kako će se u buduću bolnicu prenijeti zaklade i nekretnine starog hospitala pod Kamenitim vratima te predati ostavština građanina Stillera koji ju je namijenio gradskoj bolnici, gradnja je mogla početi.
Započeta 1794., izgradnja je zbog nedostatka sredstava tekla usporeno. Kako bi financirao njenu gradnju, biskup Vrhovac iste je godine prodao crkvu svete Margarete koja se nalazi na današnjem Preradovićevom trgu. Kupili ju se pravoslavni vjernici, većinom doseljenici iz Grčke i Makedonije, koji su se bavili trgovinom i novčarstvom.
Vojarna i skladište
U Zagreb je 1800. stigao veliki broj ranjenih i bolesnih vojnika iz napoleonskih ratova, pa je biskup Maksimilijan Vrhovac zgradu osposobio za vojnu bolnicu. Uz to, vojska ju je koristila kao vojarnu i skladište, što ju je oštetilo.
Glavna skupština Županije zagrebačke stoga je 1803. odlučila da se bolnica hitno popravi. Biskup Maksimilijan Vrhovac, koji je postavljen na čelo odbora za novu bolnicu, iz današnje je Bratislave pozvao red Milosrdne braće Ivana od Boga da preuzme upravu i opskrbu nove ustanove.
U to vrijeme Zagreb je brojao manje od osam tisuća stanovnika, dok se u Donjem gradu nalazilo svega 200 kuća za stanovanje.
Imala nemoćnicu i umobolnicu
Zakladnicu nove bolnice Vrhovac je izdao 4. listopada 1803. Kao opća bolnica u sebi je ujedinjavala nemoćnicu, bolnicu i umobolnicu, te imala i javnu ljekarnu i kapelu Trpećeg Isusa, koja je služila i za građanstvo.
Nemoćnica je bila predviđena za doživotno uzdržavanje, te je u njene prostore bilo mjesta za 28 siromaha.
Zagrebačka opća bolnica svečano je otvorena 23. kolovoza 1804. Prvotno je bila jednokatnica s kapelicom, vrtom i voćnjakom, no s vremenom je nadograđivana. Zbog nje, današnja Gajeva ulica nosila je ime Bolnička.
Red Milosrdne braće koji je bolnicom upravljao nekoliko je puta dobivao opomene, čak i kazne zbog nereda i nečistoće unutar prostora bolnice.
Konačno, zgrada je 1931. srušena zbog nehigijenskih uvjeta, ali i neprikladne lokacije. Tad se već nalazila u prometnom i trgovačkom središtu Zagreba. Ti radovi započeli su 16. veljače te trajali dva mjeseca.
Na očišćenom je gradilištu tad priređena prava pučka veselica. Na proslavi se čak okretao i vol na ražnju.
Od prapovijesti do danas: Ispod najstarijeg zagrebačkog javnog parka bogato je arheološko nalazište
Zemljište je ubrzo rasparcelirano i prodano, dok se kao sljednikom stare bolnice iz samog centra grada smatra bolnica na Svetom Duhu.
